Od toplotnih valova, uragana do suša i poplava: Zašto se ekstremno vrijeme događa sve češće i koliko će intenzivnije postati u bliskoj budućnosti?

Nakon sve češćih toplotnih valova, razornih uragana, perioda velike suše i poplava, proučavanje tzv. "ekstremnog vremena" sve je više u fokusu.

No, što je zapravo "ekstremno vrijeme"? Kada govorimo o tom pojmu onda zapravo govorimo o neočekivanim, nepredvidljivim i snažnim meteorološkim pojavama koje mogu, ali i ne moraju biti vezane za određenu sezonu. Nadalje, govorimo o vremenu koje postaje iznimka "normalnom" vremenu kojeg smo proučavali kroz povijest.

Kao definicija obično se uzima nešto što odstupa više od 10% od prosjeka, bilo da je riječ o padalinama, temperaturi ili nekoj drugoj pojavi.

Ako se pak ekstremno vrijeme pojavljuje sve češće, mnogi se pitaju koji je uzrok. Jedna od pretpostavki su klimatske promjene, naročito globalno zatopljenje izazvano djelovanjem čovjeka. Iako je ovo nešto čime se do nedavno bavila isključivo znanost, danas kada spominjemo klimatske promjene uz iste se uvijek veže i politička konotacija, čak i do te granice da se u ekstremnoj interpretaciji tvrdi da ljevičari vjeruju u klimatske promjene, a desničari ne.

Dakako, određivati znanstvene fakte prema političkom kompasu je apsurdno, no u suštini možda nije toliko ni riječ o politici koliko je riječ o ekonomiji. Određene moćne industrije, kao što je recimo industrija nafte, napravit će sve, logično, da se njihov utjecaj na klimatske promjene opovrgne. S druge strane, nove industrije fokusirane na obnovljive izvore energije imaju interes prikazati klimatske promjene ekstremnijima no što jesu.

To su neki faktori koje svakako treba uzeti u obzir, ali kako? Pođimo od pretpostavke da i znanstvena studija, naročito ako se bavi prognozama, a ne konkretnim dokazima, može biti političko-ekonomski motivirana, da ne kažemo korumpirana. Ipak, čak i ako pođemo od pretpostavke da su onda rezultati, vjerojatno, "negdje na sredini", to nam opet ukazuje na to da klimatske promjene jesu stvarne i da utječu na pojavu ekstremnog vremena - možda ne u mjeri koliko neki tvrde, ali svakako više od "nule" koja se nalazi na drugom kraju spektra.

Dakle, kada govorimo o ovoj temi, treba je što više odvojiti od politike. Naročito u vrijeme kada politička debata doseže takve razine apsurda da neki doslovno tvrde kako je Trump "odgovoran" za aktualne uragane koji su poharali SAD (!).

Što činjenice kažu o ekstremnom vremenu? Praćenje vremenskih prilika otkriva nam jedan neugodan trend - ekstremi su se ranije javljali u prosjeku svakih 1,000 dana, a sada se javljaju u prosjeku svakih 200 dana.

Znanstveni list "Nature Climate Change" objavio je studiju u kojoj se navodi kako je jedna od pet ekstremnih kiša direktan rezultat povećanja temperature za oko 0,85C - toliko se temperatura podigla od početka industrijske revolucija zbog emisija stakleničkih plinova (iz tvornica, automobila...) u atmosferu.

Izračunato je i koliko povećanje temperature utječe na porast broja vremenskih ekstrema, posljedice možemo vidjeti na ovom prikazu:
Iz ovih podataka možemo vidjeti kako se ekstremno vrijeme danas pojavljuje 4 do 5 puta češće nego prije industrijske revolucije. To jest konkretan porast, ali ne i toliko konkretan da bi ga svi nužno povezali uz globalno zatopljenje - drugim riječima, još uvijek govorimo o porastu kojeg se može otpisati kao statističku pogrešku, anomaliju. No, ako dođemo do 2 °C zatopljenja i ako se ekstremi počnu pojavljivati 5 do 6 puta češće nego se pojavljuju danas, onda više neće biti prostora za spekulaciju. Nažalost, ako do toga dođemo, tada će možda već biti i prekasno za djelovanje, a porast na 3 °C značio bi da će se ekstremi pojavljivati i više od 10 puta češće nego danas - drugim riječima, ekstremno vrijeme događalo bi se u prosjeku svaka dva tjedna.

Države diljem svijeta obvezale su se "zadržati" globalno zatopljenje na do 2 °C, ali to neće biti lako izvedivo ako ne bude postojao koncenzus - činjenica da je SAD već odustao od Pariškog sporazuma pokazatelj je da tog koncenzusa neće biti.

No, kako zapravo nastaje ekstremno vrijeme? Proces je zapravo vrlo jednostavan. Što je veća temperatura to dolazi do većeg isparavanje vode iz oceana. Iz tih vrućih i vlažnijih zona tada se stvaraju ekstremne vremenske prilike.

Dakako, razni dijelovi svijeta na drugačije načine bit će žrtve ekstremnog vremena. Negdje će vrućine postati znatno veće, recimo oko ekvatora, dok će neki dijelovi svijeta imati problem s dugačkim sušama - recimo Mediteran i sjeverna Afrika. Tko će biti najviše pogođen? Zemlje koja imaju najslabiji razvoj, tamo gdje je infrastruktura slaba. Već danas zemlje Trećeg svijeta sve se teže nose s posljedicama ekstremnog vremena. U konačnici to znači ekonomske gubitke, probleme oko prehrane, a sve to zajedno dovest će do političkih tenzija i sve češćih izbijanja sukoba.

Zanimljivo je da se klimatske promjene često promatra kao gotovo linearnu promjenu koju možemo s relativno preciznom sigurnošću prognozirati u narednim godinama, barem do kraja ovog stoljeća. No, pojedina znanstvena istraživanja sugeriraju kako se u ovom procesu mogu dogoditi i tzv. "nagle promjene" koje uopće ne bi odgovarale projekcijama. Drugim riječima, klimatske promjene, potaknute postojećim procesom, mogle bi naglo napredovati što bi stvorilo vrlo opasne posljedice po ljudski, životinjski i biljni svijet na cijeloj planeti.

Također je zanimljivo spomenuti kako se neki bave i pozitivnim učincima klimatskih promjena. Primjerice, činjenica da biljke trebaju CO2 za rast omogućit će im bolji razvoj na prostorima gdje danas nemaju dovoljno CO2, recimo na pojedinim visinskim regijama i na Grenlandu. Nadalje, smanjit će se smrtnost od zima jer će zime biti blaže diljem svijeta. Brodovi će brže putovati između Pacifika i Atlantika jer će se otapanjem leda otvoriti sjeverozapadni prolaz. Dakako, gotovo svi se slažu da će negativne posljedice ipak biti znatno veće od pozitivnih.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.