Od prijetnje novom "Velikom depresijom" do sna o masovnom povratku tvornica: Kako Trumpov "tarifni svjetski rat" potresa Europu i hoće li ostatak svijeta stvoriti savez protiv SAD-a?

Prvi je udarac došao iz Washingtona, i to u obliku sveobuhvatnih carina koje je Donald Trump uveo na širok raspon uvezene robe. Neke su zemlje smjesta reagirale protumjerama, dok su druge oklijevale u nadi da će izbjeći daljnju eskalaciju. Ono što Trump naziva "tarifnim ratom za spas Amerike", drugi ocjenjuju kao svojevrsno ponavljanje protekcionističkih politika iz prošlosti, koje su često donosile kontraefekt: poskupljenja, pad izvoza i usporavanje gospodarskog rasta. Ipak, Trump tvrdi da su "godine pljačke" morale završiti, jer navodno svi "kradu" od SAD-a. Opravdava se pozivima na ogroman američki trgovinski deficit s Kinom, Europskom unijom i drugim zemljama, sugerirajući da je riječ o sustavnom iskorištavanju SAD-a. Kako bi čitatelji iz Europe, ponajviše oni iz Hrvatske, mogli procijeniti kontekst i potencijalne posljedice, vrijedi istražiti istinitost Trumpovih optužbi, strah od ekonomskog sloma, mogući tempo dolaska posljedica u Europu te pitanje hoće li se svijet udružiti protiv SAD-a ili će Amerika ipak profitirati na duge staze.

Mnogi ekonomisti naglašavaju da trgovinski deficit sam po sebi ne znači da netko "krade" ili "pljačka" drugu zemlju. Američka potrošnja veća je od domaće proizvodnje, što logično stvara vanjskotrgovinski manjak. U konačnici, kada Amerikanac kupi televizor (recimo) "Made in China", to je dobrovoljna transakcija: kupac je dobio televizor, a Kinez dolare. Nema klasičnog pojma "krađe". Međutim, određene optužbe o krađi intelektualnog vlasništva svakako imaju realnu podlogu (ali nije to ono na što Trump misli kad uvodi carine) – posebice kad je riječ o Kini, koju brojna američka poduzeća prozivaju za prisilni transfer tehnologije ili kopiranje patenata. Ali generalizirano optuživati sve trgovinske partnere da "iskorištavaju SAD" djeluje pojednostavljeno. Trump, čija je retorika izgrađena na kritici globalizacije i obrani američkih radnika, koristi upravo tu poruku kako bi opravdao agresivnu primjenu carina, u nadi da će time potaknuti domaću proizvodnju i vratiti tvornička radna mjesta u SAD.

Protivnici ovih mjera upozoravaju na mogućnost goleme štete za svjetsko gospodarstvo. Neki analitičari vuku paralelu s 1930-ima kada su tadašnje carinske barijere dodatno produbile Veliku depresiju. Po njihovu mišljenju, “tarifni rat" može dovesti do lančane reakcije – poskupljenja, protumjera, usporene proizvodnje, rasta nezaposlenosti i pada investicija. Ekonomisti koji prate trgovinske tokove ističu da su suvremeni lanci opskrbe iznimno isprepleteni: automobilski dijelovi, na primjer, proizvedu se u više različitih zemalja prije nego što završni proizvod dođe na tržište. Kada se uvedu visoke carine, proizvođači počnu seliti dobavljače, troškovi rastu, a konačne cijene poskupljuju. Ipak, ne treba zanemariti da su se slični "apokaliptični" scenariji najavljivali i 2018., kada je Trump prvi put udarao carinama na Kinu. Američko se gospodarstvo, doduše, nije srušilo, ali je usporilo. S druge strane, određeni se sektori (npr. američke čeličane) stvarno jesu kratkoročno oporavili. Zbog toga dio stručnjaka smatra kako su strahovi od potpune "katastrofe" možda pretjerani, premda ne odbacuju mogućnost recesije ako se sukob dodatno zaoštri i potraje godinama.

Dakako, nas najviše zanima kako će sve to konkretno dotaknuti Europu, osobito obične ljude. Uvođenje američkih carina na europske automobile, čelik, aluminij, pa možda i na poljoprivredne proizvode, već je izazvalo šok među proizvođačima. U kratkom roku, povećanje cijene za kupce u SAD-u moglo bi smanjiti američki uvoz europskih roba. Primjerice, njemački automobili mogli bi postati preskupi na američkom tržištu, što bi smanjilo izvoz te dovelo do manjka posla u njemačkim, talijanskim, slovenskim ili slovačkim tvornicama auto-dijelova. Kad padne obujam proizvodnje, ugroze se radna mjesta. To ne znači da će svi odmah dobiti otkaz, ali se mogu dogoditi redukcije smjena, stagnacija plaća ili usporavanje zapošljavanja. Naposljetku, manja ekonomska aktivnost nekih velikih europskih izvoznika reflektirat će se i na manje zemlje, uključujući Hrvatsku. Istodobno, europske protumjere prema američkim proizvodima mogle bi izazvati poskupljenja američke robe u našim trgovinama, poput elektronike ili pića, a eventualno i pad ponude, što bi krajnji kupci osjetili u novčaniku.

Kada će točno te posljedice biti vidljive, varira od sektora do sektora. Financijska tržišta reagiraju gotovo trenutno: burzovni indeksi padnu čim se objavi vijest o novim carinama (što smo danas i vidjeli), jer investitori bježe iz rizične imovine. No za realni sektor, poput automobilske industrije ili poljoprivrede, efekte ćemo osjećati postupno kroz idućih šest do dvanaest mjeseci. Primjerice, tvornica automobila ne može preko noći preusmjeriti izvoz s američkog na neka druga tržišta, niti može izgraditi novu tvornicu na nekom neutralnom području bez ozbiljnog troška i vremenskog ulaganja. Upravo taj tromi tempo prilagodbe razlog je zašto ekonomisti strepe od negativnog učinka – kompanije su sada pogođene višim carinama, a njihov izlaz iz takve situacije nije brz.

Trump vjeruje da će te carine dugoročno motivirati velike kompanije da se "vrate" u SAD i tamo otvore tvornice. To je politički vrlo privlačna priča, posebno za američke radnike kojima je industrija netragom otišla u Kinu ili Meksiko još 1990-ih i 2000-ih. Istina, bilo je nekoliko simboličnih primjera (npr. otvaranje dodatne linije u nekoj čeličani ili izgradnja manjeg proizvodnog pogona kako bi se izbjeglo plaćanje carina), no glavnina analitičara tvrdi kako masovni "reshoring" nije izgledan. Korporacije će, ako je u Kini preskupo, vrlo vjerojatno otići u Vijetnam ili Indiju, gdje je radna snaga i dalje jeftinija nego u SAD-u. Automatski se postavlja pitanje: hoće li te carine doista ojačati temelj američke ekonomije ili će ostati tek politički "trofej" bez stvarnog efekta? Uz to, moderna industrijska proizvodnja postaje sve više automatizirana, pa i ako se neka tvornica otvori u SAD-u, ne znači da će zapošljavati tisuće radnika kao prije 30-40 godina.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.