Rusija da postane nova NATO članica? Takva mogućnost mnogima bi mogla zvučati kao odlična prvotravanjska šala. Tako zvuči danas, ali ta ideja je preko pola stoljeća stara i bilo je perioda kada se nije smatrala šalom, a zasigurno ima i onih koji je niti danas ne smatraju takvom.
Dakako, ovo je čudan trenutak za pisanje o takvim mogućnostima jer se Rusija i NATO upravo nalaze na daleko najnižoj točki u svojim međusobnim odnosima zbog Ukrajinske krize. No, nije samo Ukrajinska kriza srozala ove odnose, štoviše, moglo bi se reći kako je Ukrajinska kriza zapravo proizašla iz ovih narušenih odnosa.
Kada govorimo o NATO paktu treba se podsjetiti kako je ova vojna organizacija nastala. Ideja vojnog zajedništva u Europi javila se u vrijeme podjele Berlina kada je nakon Drugog svjetskog rata SSSR postao važan faktor koji je nesumnjivo imao želje biti geopolitička dominantna sila u Europi.
Početkom 1948. u Bruxellesu je potpisan sporazum između Belgije, Nizozemske, Luksemburga, Francuske i Britanije. Taj sporazum zapravo je osnova iz koje je nastao NATO pakt. No, zašto je došlo uopće do uključenja SAD-a? Jednostavno, europske sile su shvatile da im je SAD nužan, vojno, u slučaju sukoba sa SSSR-om.
Već 4. travnja 1949. u Washingtonu je potpisana Sjevernoatlantska Povelja i NATO pakt je stvoren, a uz SAD i Kanadu pridružile su se i još neke europske države, uključujući Portugal, Italiju, Norvešku, Dansku i Island. Dakako, ulaskom SAD-a u ovaj pakt bilo je jasno da će SAD - ako ne odmah, onda uskoro - postati glavni igrač. Danas je to očito, NATO je vojna ruka američke vanjske politike. Ipak, u svojoj osnovi, NATO je proizašao kao europska ideja, a Rusiji, kao i tadašnjem SSSR-u to je uvijek davalo određeni "prozor djelovanja", tj. ideju da bi se jednog dana američku silu moglo "izgurati" iz Europe.
Na ovaj ili onaj način to Rusija čini i danas, ne nužno s idejom pristupanja NATO paktu, ali europskim silama je uvijek ostavljen prostor za izbor koji se svodi na - kada vam bude dosta SAD-a, okrenite se nama. Imaju li takve teorije pristaša na tlu Europe? Itekako, mnogi su - ako se već mora birati između velikih sila - često vidjeli Rusiju kao "prirodnijeg" saveznika od SAD-a, mada su razlike između zapadne Europe i Rusije uvijek bile konkretne. Tako je i danas, u svim većim silama Europe imamo opozicijske politike koje i dalje zagovaraju približavanje Rusiji (automatski na štetu SAD-a, jer što će SAD-u "neutralnija" Europa kada je danas drži u šaci?)
Sve u svemu, nastankom NATO-a 1949. nastala je i nova ideologija - politička, vojna i ekonomska - ideologija Atlantizma. Tu ideologiju zasigurno je najbolje pojasnio, vrlo direktno i bez uvijanja, prvi generalni tajnik NATO saveza, Lord Ismay, koji je 1949. izjavio: "Cilj ove organizacije je da Ruse držimo vani, ...
Dakako, ovo je čudan trenutak za pisanje o takvim mogućnostima jer se Rusija i NATO upravo nalaze na daleko najnižoj točki u svojim međusobnim odnosima zbog Ukrajinske krize. No, nije samo Ukrajinska kriza srozala ove odnose, štoviše, moglo bi se reći kako je Ukrajinska kriza zapravo proizašla iz ovih narušenih odnosa.
Kada govorimo o NATO paktu treba se podsjetiti kako je ova vojna organizacija nastala. Ideja vojnog zajedništva u Europi javila se u vrijeme podjele Berlina kada je nakon Drugog svjetskog rata SSSR postao važan faktor koji je nesumnjivo imao želje biti geopolitička dominantna sila u Europi.
Početkom 1948. u Bruxellesu je potpisan sporazum između Belgije, Nizozemske, Luksemburga, Francuske i Britanije. Taj sporazum zapravo je osnova iz koje je nastao NATO pakt. No, zašto je došlo uopće do uključenja SAD-a? Jednostavno, europske sile su shvatile da im je SAD nužan, vojno, u slučaju sukoba sa SSSR-om.
Već 4. travnja 1949. u Washingtonu je potpisana Sjevernoatlantska Povelja i NATO pakt je stvoren, a uz SAD i Kanadu pridružile su se i još neke europske države, uključujući Portugal, Italiju, Norvešku, Dansku i Island. Dakako, ulaskom SAD-a u ovaj pakt bilo je jasno da će SAD - ako ne odmah, onda uskoro - postati glavni igrač. Danas je to očito, NATO je vojna ruka američke vanjske politike. Ipak, u svojoj osnovi, NATO je proizašao kao europska ideja, a Rusiji, kao i tadašnjem SSSR-u to je uvijek davalo određeni "prozor djelovanja", tj. ideju da bi se jednog dana američku silu moglo "izgurati" iz Europe.
Na ovaj ili onaj način to Rusija čini i danas, ne nužno s idejom pristupanja NATO paktu, ali europskim silama je uvijek ostavljen prostor za izbor koji se svodi na - kada vam bude dosta SAD-a, okrenite se nama. Imaju li takve teorije pristaša na tlu Europe? Itekako, mnogi su - ako se već mora birati između velikih sila - često vidjeli Rusiju kao "prirodnijeg" saveznika od SAD-a, mada su razlike između zapadne Europe i Rusije uvijek bile konkretne. Tako je i danas, u svim većim silama Europe imamo opozicijske politike koje i dalje zagovaraju približavanje Rusiji (automatski na štetu SAD-a, jer što će SAD-u "neutralnija" Europa kada je danas drži u šaci?)
Sve u svemu, nastankom NATO-a 1949. nastala je i nova ideologija - politička, vojna i ekonomska - ideologija Atlantizma. Tu ideologiju zasigurno je najbolje pojasnio, vrlo direktno i bez uvijanja, prvi generalni tajnik NATO saveza, Lord Ismay, koji je 1949. izjavio: "Cilj ove organizacije je da Ruse držimo vani, ...
