Od "denacifikacije" do "desotonizacije" - Osvrt na Žižekov intervju: Hoće li Rusija, najveća nuklearna sila, postati fašistička prijetnja po cijeli svijet? I treba li uopće zaustavljati ovaj rat?

Među današnjim intelektualcima na ljevičarskoj strani svakako se i dalje ističe slovenski filozof Slavoj Žižek. Zapravo on već godinama slovi za jednog od najvažnijih mislilaca u ovoj političkoj sferi iako ima i svoje kritičare diljem cijelog političkog kompasa, svakako i na ljevici. Ipak, Žižek se nikad nije libio reći što misli o nekim od najkontroverznijih temama današnjice. To mu je ponekad, u današnjoj eri segmentirane informacije, donijelo pohvale jednih, kritike drugih, a u idućoj temi pak obrnuto. Samim time Žižek potvrđuje da autentična promišljanja nikad neće zadovoljiti "ciljanu publiku", no on ih uvijek iznosi.

Žižek je jedan od onih autora koji je vrlo precizno protumačio okolnosti koje su dovele do raspada socijalističkog bloka krajem 80-ih i početkom 90-ih godina. Njegova analiza sadrži onaj element koji je mnogim zapadnim analitičarima uporno nedostajao, svjesno ili nesvjesno. Jasno, jer dok Zapad ima i ideološki interes prikazati kolaps socijalizma kao pobjedu jedne ideje nad drugom, Žižek i drugi skreću pozornost na interne kontradikcije koje su dovele do urušavanja kao i činjenice da sami narodi većinom uopće nisu htjeli ni priželjkivali neoliberalni kapitalizam.

Analiza povijesnih događaja je važna, no sad imamo pred sobom živuću povijest u vidu rata u Ukrajini i bilo bi zanimljivo vidjeti što Žižek ima za reći o sadašnjosti koja se upravo odvija. I možemo - jer je dao opsežan intervju za Radio Slobodna Europa na koji ćemo se ovom prilikom osvrnuti.

Slavoj Žižek (izvor: WikiMedia)

Već na prvom pitanju Žižek daje vrlo direktan opis aktualne situacije. Upitan je misli li da je Rusija još uvijek "carstvo" ili pak ima namjeru ponovno to postati? Žižek odgovara:

A ako Rusija ima imperijalne ambicije, gdje one završavaju? Bilo je to drugo pitanje novinara (koji je inače Gruzijac, kako će se uskoro i predstaviti).

Žižek: "Kao što je slučaj sa svim imperijalnim silama, vjerojatno ni oni sami nemaju precizan plan. Pokušavaju jednostavno gurati dalje i dalje. U slučaju Ukrajine spomenuli su rusku manjinu, no sjećate li se kratkog rata u Gruziji?

Novinar: "Da, ja sam Gruzijac, moram se sjećati".

Cijeli intervju je poprilično dugačak, no prije nego se osvrnemo na sam sadržaj prenijet ćemo još neke dijelove. Na pitanje postoji li ruski imperijalizam samo u kontekstu aktualne vlasti ili je riječ o nečem većem, nečem stalno prisutnom u Rusiji?

I zaista, ako je potrebno "isprovocirati slušatelje", u tu svrhu uvijek će konkretniji posao moći odraditi Slavoj Žižek jer dolazi i nastupa kao predstavnik ljevice, otvoreno sebe nazivajući marksistom. Dakako, oni koji ga duže prate znaju da je njegovo marksističko opredjeljenje više dobar marketinški trik nego stvarna ideologija. Na kraju dana to je ono što Žižeka čini uistinu zanimljivim, njegova pogrešno definirana tendencija koja mu zatim omogućava da šokira sugovornike, recimo kao što je ostavio zbunjenog Jordana Petersona koji se "nabrusio" na njihovu zajedničku debatu vjerujući da će pred njega doći neki prekaljeni komunist, mrzitelj svega tržišnog i privatnog.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.