Otkako je ruska invazija na Ukrajinu započela prije tri tjedna, vjerojatno ste čuli izraz Ruski svijet (ili Russkii Mir). Lako je pomiješati ovaj koncept s nostalgijom za Sovjetskim Savezom, ali pojam — i koncept — prethodi Sovjetskom Savezu i stoljećima nosi oznaku političke filozofije i povijesti ukorijenjene u kršćanskom pravoslavlju. Zbog toga i postoji veliki pritisak na patrijarha Kirila. Zbog toga je značajno što se deklaracija koja osuđuje koncept Ruskog svijeta, s potpisnicima iz cijelog svijeta – među njima i nekim od najvažnijih živih pravoslavnih kršćanskih teologa – pojavila na web stranicama dvaju vodećih svjetskih centara za pravoslavno kršćanstvo, Volos Academy za teološke studije i Centra za pravoslavne kršćanske studije na Sveučilištu Fordham. Moskovska patrijaršija u biti je odgovorila putem osobne web stranice Aleksandra Šipkova, jednog od suradnika za medije. U priopćenju Šipkov odbacuje deklaraciju objavljenu na "grčkom portalu" kao "čisto politički dokument koji nema nikakve veze s pravim kršćanstvom".
To je samo najnovije rasplamsavanje sukoba unutar pravoslavnog kršćanskog svijeta oko njegovog odnosa prema liberalizmu i zapadnoj modernosti u širem smislu – i motivira veliki dio retorike o invaziji na Ukrajinu. Okršaj oko 'ruskog svijeta' posebno naglašava načine na koje se obje strane ovog sukoba oslanjaju na legitimne elemente pravoslavne kršćanske povijesti i teologije kako bi poduprle svoju poziciju. Štoviše, jasno je da dvije strane govore prvenstveno jedna drugoj, a ne zapadnom svijetu čije su vrijednosti i norme tobože u središtu ove rasprave, jer pozivaju na događaje, mislioce i prakse praktički nepoznate zapadnoj publici. Te stvari, u kombinaciji s općim nedostatkom znanja o istočnom kršćanstvu na Zapadu, zapadnim medijima i pojedincima olakšavaju ignoriranje ove debate i posljedično značajne vjerske dimenzije u srcu, ne samo sukoba u Ukrajini, već i rusku agresiju koja je bila velika (da ne spominjemo značajnu ulogu suvremenog istočnog kršćanstva u drugim geopolitičkim 'vrućim točkama' poput Sirije, Turske i Cipra). Brisanje istočnokršćanske prisutnosti u tim situacijama u zapadnim medijima i diskursu zamagljuje naše razumijevanje značajnih dijelova globalne slike i čini ravnu složenu i višedimenzionalnu sliku.
Međutim, puno gore od brisanja istočnog kršćanstva i njegove kulture je njegova potpuna poistovjećenost sa zapadnim kršćanstvom, bilo time što uopće ne priznaje razlike ili samo naglašavajući istočno kršćanstvo kroz priče njegovih zapadnih obraćenika (npr. zašto je problem to što Richard Gere je vjerojatno najpoznatiji budist kojeg možete imenovati osim Dalaj Lame; da ne spominjemo činjenicu da, u slučaju pravoslavlja, to često rezultira potpunim zanemarivanjem obraćenja zajednica poput onih u subsaharskoj A...
To je samo najnovije rasplamsavanje sukoba unutar pravoslavnog kršćanskog svijeta oko njegovog odnosa prema liberalizmu i zapadnoj modernosti u širem smislu – i motivira veliki dio retorike o invaziji na Ukrajinu. Okršaj oko 'ruskog svijeta' posebno naglašava načine na koje se obje strane ovog sukoba oslanjaju na legitimne elemente pravoslavne kršćanske povijesti i teologije kako bi poduprle svoju poziciju. Štoviše, jasno je da dvije strane govore prvenstveno jedna drugoj, a ne zapadnom svijetu čije su vrijednosti i norme tobože u središtu ove rasprave, jer pozivaju na događaje, mislioce i prakse praktički nepoznate zapadnoj publici. Te stvari, u kombinaciji s općim nedostatkom znanja o istočnom kršćanstvu na Zapadu, zapadnim medijima i pojedincima olakšavaju ignoriranje ove debate i posljedično značajne vjerske dimenzije u srcu, ne samo sukoba u Ukrajini, već i rusku agresiju koja je bila velika (da ne spominjemo značajnu ulogu suvremenog istočnog kršćanstva u drugim geopolitičkim 'vrućim točkama' poput Sirije, Turske i Cipra). Brisanje istočnokršćanske prisutnosti u tim situacijama u zapadnim medijima i diskursu zamagljuje naše razumijevanje značajnih dijelova globalne slike i čini ravnu složenu i višedimenzionalnu sliku.
Međutim, puno gore od brisanja istočnog kršćanstva i njegove kulture je njegova potpuna poistovjećenost sa zapadnim kršćanstvom, bilo time što uopće ne priznaje razlike ili samo naglašavajući istočno kršćanstvo kroz priče njegovih zapadnih obraćenika (npr. zašto je problem to što Richard Gere je vjerojatno najpoznatiji budist kojeg možete imenovati osim Dalaj Lame; da ne spominjemo činjenicu da, u slučaju pravoslavlja, to često rezultira potpunim zanemarivanjem obraćenja zajednica poput onih u subsaharskoj A...
