Policijska brutalnost, nasilje na ulicama Oaklanda (Kalifornija, SAD) i najavljeni generalni štrajk sa sobom nose dublji značaj.
Oakland je grad s dubokom radničkom tradicijom, grad koji je često prvi dizao glas protiv nepravde i izrabljivanja radnika - Oakland je američki radnički grad i ima povijest kao dokaz.
Prosvjednici u Oaklandu su za 2.11.2011. najavili generalni štrajk, povodom tog proglasa prisjećamo se generalnog štrajka iz 1946. - jednog od najvećih u povijesti SAD-a.
Uskoro trg postaje prepun, ogromna masa ljudi okupirala je ulice grada čiji je ekonomski puls potpuno zaustavljen.
Počeo je generalni štrajk, povijesni štrajk koji će trajati čak 54 sata.
Štrajkaši su donijeli kolektivnu odluku - samo ljekarne i štandovi s hranom smiju raditi. Također je rad dopušten i barovima, ali pod jednim uvjetom - svoje jukeboxe moraju izvući na ulicu, a glazba mora biti puštana najglasnije moguće.
Glavni hit iz tog vremena bio je "Pistol Packin' Mama, Lay That Pistol Down", a odjekivao je iz svakog ugla.
Prvih 24 sata prošla su u karnevalskom okruženju. Ljudi su pjevali i plesali ulicama Oaklanda duboko u noć, kao da su znali da upravo tvore jednu od najvažnijih stranica u povijesti radničke borbe.
Oakland je u to vrijeme brojio preko četvrt milijuna ljudi. Ulice noću nikad nisu bile sigurno mjesto, ali sada kao da se događa nešto sasvim obrnuto - više nema straha, osjeća se jedinstvo i zajedništvo. Potpuni stranci prolaze jedni kraj drugih, rukuju se, pozdravljaju.
Sigurnost kao da nikad nije bila veća.
Generalni štrajk završit će točno u 11 ujutro, 5. prosinca - nakon punih 54 sata.
Uskoro su raspisani izbori na kojima će pozicije izgubiti kompletna gradska vlast.
Radnici su uputili važnu poruku i demonstrirali svoju snagu kao kolektiv.
1946. u SAD-u je održano čak 6 generalnih štrajkova, Oakland je bio najuspješniji.
U kolikoj je mjeri bitna klasna svijest i osjećaj trenutka pokazuje činjenica da nakon Oakland-a 1946. SAD nije imao niti jedan generalni štrajk.
Taj podatak najbolje pokazuje opći strah vladajućih elita od organiziranog radništva. U SAD-u se od tih godina polako i sistematski razbijaju sve organizacije koje bi mogle ujediniti radnike.
Ali ipak tinja neka nova iskra, uspomene na 1946. negdje još uvijek žive na ulicama Oaklanda. Priča o 1946. pronaći će put i do današnjih prosvjednika, scene okupiranog grada kojim upravljaju radnici ponovno će potaknuti na akciju.
Poslijeratni SAD je bio zemlja prosperiteta, današnji SAD je zemlja proletarizacije - građani pred sobom imaju samo jedan izlaz - ponoviti i nadvisiti Oakland 1946.
54 sata okupacije više neće biti dovoljno, potrebna je klasna svijest koja će zagovarati totalnu okupaciju - potpuno preuzimanje gradova od strane radnika.
Naravno, bilo bi naivno očekivati da se takav fenomen stvori u tako kratko vrijeme, uzevši u obzir desetljeća američke propagande koja je uvijek imala za cilj omalovažavanje radnika.
Ali izgubiti svu vjeru u spontanost radničkog pokreta bio bi običan defetizam bez pokrića. Kao najveći prilog spontanosti radničke akcije navest ćemo slijedeći podatak - generalni štrajk u Oaklandu 1946., koji je okupio stotine tisuća ljudi bio je - nenajavljen !
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
