Centralno mjesto koje se nameće kao internacionalno glasilo svih marksista svijeta, marxist.com, ovih dana je objavilo veliki tekst pod naslovom: "U obranu sirijske revolucije: marksistička pozicija o revoluciji i o Assadovom tzv. 'anti-imperijalizmu'" (autori Farshad Azadian i Basel Sulaiman).
Prije samog bavljenja konkretnim tekstom valja istaknuti tendenciozan naslov u kojem se spominje "marksistička pozicija" - kao da progovara za sve marksiste svijeta. Takav stav je u najmanju ruku nespretan, jer govoriti o "marksističkoj poziciji" kao frontu nekakvog jednoumlja nema smisla. U vremenima kada ideje i teorije Karla Marxa postaju sve relevantnije po pitanju kritike modernog kapitalizma, inzistirati na "apsolutističkom" marksizmu ne vodi nikuda osim u jednoumlje. A ako nas je 20. stoljeće išta naučilo, onda je to potencijalna opasnost od jednoumne interpretacije Karla Marxa.
Nažalost, od ove boljke ne pati samo spomenuti tekst - gotovo cijela svjetska ljevica čvrsto je zauzela svoje stavove po pitanju Sirije tako da u konačnici dobivamo većinom samo dva oprečna pola: - oni koji podržavaju pobunjenike - oni koji podržavaju Bashar al-Assada
Situacija u Siriji toliko je isprepletena "sivim" zonama da je takav odrješit stav doslovno neozbiljan.
Apsolutna podrška Assadu nema logike - jer ipak se radi o zemlji koja se godinama udaljava od relativne pro-radničke države kakva je bila prije pada Sovjetskog Saveza, i prema sve većoj liberalizaciji tržišta. Iskreni marksisti nikada...
Prije samog bavljenja konkretnim tekstom valja istaknuti tendenciozan naslov u kojem se spominje "marksistička pozicija" - kao da progovara za sve marksiste svijeta. Takav stav je u najmanju ruku nespretan, jer govoriti o "marksističkoj poziciji" kao frontu nekakvog jednoumlja nema smisla. U vremenima kada ideje i teorije Karla Marxa postaju sve relevantnije po pitanju kritike modernog kapitalizma, inzistirati na "apsolutističkom" marksizmu ne vodi nikuda osim u jednoumlje. A ako nas je 20. stoljeće išta naučilo, onda je to potencijalna opasnost od jednoumne interpretacije Karla Marxa.
Nažalost, od ove boljke ne pati samo spomenuti tekst - gotovo cijela svjetska ljevica čvrsto je zauzela svoje stavove po pitanju Sirije tako da u konačnici dobivamo većinom samo dva oprečna pola: - oni koji podržavaju pobunjenike - oni koji podržavaju Bashar al-Assada
Situacija u Siriji toliko je isprepletena "sivim" zonama da je takav odrješit stav doslovno neozbiljan.
Apsolutna podrška Assadu nema logike - jer ipak se radi o zemlji koja se godinama udaljava od relativne pro-radničke države kakva je bila prije pada Sovjetskog Saveza, i prema sve većoj liberalizaciji tržišta. Iskreni marksisti nikada...
