O usponu, padu i imperativu stalnog rasta: Je li ovo kraj Netflixa? Poslovna priča od sredine 90-ih do pandemije i zašto su se investitori sad razbježali?

Pandemija koronavirusa svakako je imala intenzivan utjecaj na ekonomiju. No, dok su brojne kompanije svim silama nastojale uopće opstati na tržištu nekima je pandemija donijela velike poslovni zamah jer se njihov proizvod i/ili poslovni model idealno uklopio u globalno izvanrednu situaciju. Jedna od tih kompanija svakako je bila i Netflix koja nudi uslugu gledanja filmova i serija online.

Netflix je i prije pandemije bio vodeći akter na području "streaminga", odnosno vođenja velike baze filmova koji su dostupni njihovim korisnicima, ali samo dok plaćaju pretplatu. To je, jasno, drugačiji model poslovanja od online prodaje filmova gdje bi korisnik nakon kupnje imao digitalnu kopiju filma. Mnogi filmofili i kolekcionari sigurno nisu ljubitelji Netflixa, no oni su manjina, većina publike preferira jednostavan pristup - plaćaju mjesečnu ili godišnju članarinu i imaju pristup velikom broju filmova i serija. Ne baš svima, neki malo opskurniji naslovi teško se mogu naći na Netflixu, ali za generalnu publiku ovo je naizgled beskonačna količina sadržaja. U istom pravcu danas se kreće i industrija glazbe, gdje je streaming zamijenio download pa imamo servise kao što su Spotify i sl.

Netflix pak, što možda neki ne znaju, nije baš tako nova kompanija. Netflix je osnovan još "davne" 1997. godine. Počeli su poslovati otprilike u vrijeme kad su se pojavili prvi filmovi na DVD-u. Plan im je bio da ljudi mogu poštom naručivati filmove i zatim ih vraćati istim putem. Startali su biznis početkom 1998. s oko 30-ak zaposlenika i 925 filmskih naslova - to je doslovno bila cijela DVD filmska kolekcija u to vrijeme.

Uspjeli su preživjeti veliki ".com" ekonomski krah na prijelazu stoljeća iako su i oni gomilili gubitke. No, 2001. DVD playeri pokazali su se kao vrlo popularan poklon te je broj korisnika DVD-a u Americi počeo naglo rasti, a s njima i Netflix koji je i dalje korisnicima slao DVD-ove putem pošte, ali sada više ne po modelu "iznajmi-plati", već su korisnici plaćali mjesečnu članarinu i u tom periodu gledali filmova koliko žele.

Pokretači biznisa, Marc Randolph i Reed Hastings, sastali su se krajem stoljeća s Jeffom Bezosom, osnivačem Amazona, koji im je ponudio između 14 i 16 milijuna USD za preuzimanje kompanije. Odbili su ga.

Kompanija je izašla na burzu 29. svibnja 2002. prodavši ukupno 5.5 milijuna dionica po cijeni od 15 USD za jednu dionicu. Dobar početak - u kompaniju se slilo oko 80 milijuna USD.

Uslijedio je daljnji rast. Negdje oko 2007. godine internet je već postao dovoljno brz da su mogli početi tranziciju s fizičke dostave filmova na digitalnu distribuciju. Uskoro su postali najveći igrač na tom novom tržištu.

Ali za kompaniju poput Netflixa izazov je opstati na toj visini, jer što kad se pojavi konkurencija? Od 2013. tako ulažu u proizvodnju vlastitog sadržaja, snimaju serije u svojoj produkciji, ali i filmove. Počeli su skromno, ali su se brzo razvili u pravi studio koji je počeo proizvoditi velike hitove i iznimno gledane TV serije.

Širenje na područje vlastite proizvodnje bio je mudar potez jer kad konkurencija stasa moraju se moći na neki način diferencirati od nje. Svi veliki distributeri sadržaja, a ne mora biti samo riječ o filmu, na kraju dana mogu opstati pred neumornom konkurencijom samo ako posjeduju originalni materijal koji publika ne može dobiti nigdje drugdje. Tako, primjerice, uspješno opstaje i posluje japanski Nintendo koji čak ni ne mora proizvesti konzulu s najboljim performansama, mora samo na tržište staviti svoje prepoznatljive proizvode (Super Mario, Zelda...).

I Netflx je išao s takvom idejom, iako je upitno kolika je zapravo bila stvarna kvaliteta njihovog originalnog sadržaja. Da, publika je nahrupila i navukla se na tzv. "binge" gledanje (gledanje više nastavaka neke serije u nizu, ponekad i po cijeli dan), ali više je to bio materijal koji će stvoriti nekakvu medijsku pozornost, možda i kroz šokiranje javnosti, ne nužno dugoročno kvalitetan sadržaj kojem će se ljudi iznova vraćati kao što su kultni filmovi pa i kultne serije.

U jednom trenutku postalo je očito da se Netflix "trudi previše", ali poslovna stvarnost mu je to i diktirala.

I dobro su poslovali, stabilno rasli, tamo negdje nakon 2013. (taman kad su krenuli proizvoditi vlastiti sadržaj) krenuo je i snažniji uspon. Vrijednost dionice Netflixa skočila je s oko 10 USD početkom 2013. na oko 50 USD do kraja te godine. Do ljeta 2015. vrijednost se popela na 100 USD po dionici. U iduće tri godine već su bili na 400 USD. Tamo negdje krajem 2019., kad smo po prvi put čuli za koronavirus, dionica Netflixa oscilirala je na oko 350 USD - sasvim stabilno.

Ali pojavom lockdowna kreće njihov nagli rast i vrhunac će doživjeti krajem prošle godine - u studenom 2021. dionica Netflixa popela se na skoro 700 USD.

Jasno, lockdown katapultirao je vrijednost Netflixa. No, što kad se situacija polako počne vraćati u normalu? Izgleda kako nekim investitorima krajem prošle godine to baš i nije palo na pamet pa su nastavili "trpati" novac u Netflix dionice - i onda se dogodio krah.

Od 15. studenog 2021. do 15. svibnja 2022., dakle pola godine, dionica Netflixa pala je s 681 USD na svega 182 USD. To je pad od oko 73%.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.