Tragičan razvoj događaja u nekadašnjem simbolu industrijske snage – tijekom današnjeg i sutrašnjeg dana 916 radnika Željezare Sisak ostaje bez posla.
Kako javlja Jutarnji List, radnici će potpisati raskid ugovora o radu i počet će im teći otkazni rok u trajanju od mjesec dana najkraće do najduže četiri mjeseca.
Još gora sudbina zadesila je 250 radnika čiji su ugovori bili na tzv. "određeno vrijeme", oni neće dobiti ni otpremninu koja iznosi 3,000 kn po godini radnog staža.
Gradonačelnik Dinko Pintarić upozorio je kako otpuštenim radnicima prijeti "socijalni slom i glad".
Da stvar po Sisak bude još i gora, predviđa se skoro gašenje i još 27 tvrtki koje zapošljavaju 750 radnika. Prema pisanju Jutarnjeg Lista pokrenut je stečaj Herbosa, tvornice premaza i sredstava za zaštitu bilja, a upitno je 160 radnih mjesta.
Grad Sisak, taj herojski i mitski grad koji je postao urbano naselje još 2,400 godina prije nove ere (a arheolozi tvrde kako je bio nastanjen i ranije), danas je pušten da polako prelazi u stadij grada duhova. Sličan proces desio se u SAD-u kada je kolapsirala industrija u Detroitu, s time da je Detroit osnovan 4,000 godina nakon.
Slom industrije u Sisku još je jedan tragičan pokazatelj u kojem smo nakaradnom smjeru krenuli kao država.
Čovjek koji proizvodi, radi svojim rukama – stvaratelj, bačen je na ulicu kao zadnja krpa. Dok u isto vrijeme u finim uredima diljem Zagreba tzv. "radnici" provode vrijeme smišljajući treba li za novu reklamnu kampanju koristiti komičnu kravu ili ovcu.
Sistem se odrekao čovjeka da bi se udomilo parazita. Prvog se prezire dok se drugome divi i nastoji se vinuti ga u njegovu ničim zasluženu visinu.
Je li to sistem u kojem smo zaista spremni proživjeti svoje dane? Da strateški podižemo sinove i kćeri da postanu ulizice i skorojevići? Da svojoj rođenoj djeci objašnjavamo kako za uspjeh u ovom životu nije potreban pošten rad već isključivo besramna podanost nadređenima?
Nipošto. Kada je sve oko nas podložno mrvljenju - ponos mora ostati zadnja linija obrane od propadanja u ponor sirovog oportunizma.
Sisačka željezara je nekoć zapošljavala i do 15,000 radnikaUpravo Grad Sisak je često bio prva i zadnja linija obrane. Slavni događaji iz povijesti moraju biti i temelj borbe za budućnost.
A Sisak itekako zna što su teška vremena.
22. lipnja 1593. grad je bio opkoljen od strane 12,000 turskih boraca, dok je u samom gradu bilo tek 800 branitelja.
Kada je taj dan stiglo pojačanje (od oko 5,000 boraca) sisački borci izašli su iz opkoljene utvrde i krenuli u odlučni boj. Brojčano daleko nadmoćnijim Turcima nije preostalo ništa drugo, nego da pokušaju preplivati rijeku i tako naći spas. Mnogi su se pritom utopili, a među njima i vođa - Hasan-paša Predojević. Ostatak se Turske vojske razbježao, ostavljajući za sobom naoružanje i namirnice.
22. lipnja postaje važan datum u povijesti Siska – upravo u Sisku na taj dan 1941. osnovan je Prvi partizanski odred. Prvi vojni pokret protiv fašističkog okupatora nije bio prvi samo u tadašnjoj Jugoslaviji, već i u cijeloj okupiranoj Europi.
Neprijatelj je u početku uvijek bio daleko veći i snažniji, ali nikada nije trijumfirao.
Sisački radnici moraju znati da u ovoj njihovoj situaciji danas ne hodaju sami. Svaki radnik u Hrvatskoj itekako shvaća njihov položaj i zna kako se ni sam ne nalazi u znatno boljoj poziciji.
Onaj koji danas u ovoj zemlji ne strahuje za svoje radno mjesto i samu egzistenciju je ili izuzetno naivan ili je do tog položaja došao nepoštenim putem.
Treba prestati sumnjati u solidarnost hrvatskog radnika. Činjenica da radnici nemaju platformu putem koje bi svoju solidarnost manifestirali, ne znači kako ta solidarnost izostaje.
Ona je svugdje prisutna, ali se vješto nastoji marginalizirati. Pojedini vodeći mediji taj zadatak provode gotovo sistematski.
(nastavak teksta - gore desno)
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
