Černobilska nuklearna elektrana odavno je simbol najveće nuklearne katastrofe u povijesti, a njezin četvrti reaktor – razoreni epicentar eksplozije iz 1986. – i dalje sadrži veliku količinu radioaktivnog materijala. Danas je svijet ponovno usmjerio pozornost na Černobil: prema tvrdnjama ukrajinskih vlasti, ruska bespilotna letjelica pogodila je zaštitni omotač (Rusi opovrgavaju i tvrde da je to zapravo bila ukrajinska provokacija) – takozvani Novi sigurnosni sarkofag (engl. New Safe Confinement, ili NSC) – koji pokriva ostatke reaktora br. 4, izazvavši požar. Iako je vatra ubrzo ugašena i, prema podacima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), nije zabilježeno povećanje razine zračenja, incident je podsjetio da taj golemi čelični omotač nikada nije bio zamišljen kao vojni bunker. Postavlja se pitanje što bi se moglo dogoditi u najgorem slučaju – kad bi udari bili snažniji i došlo do ozbiljnog proboja. Kolika bi bila stvarna opasnost od šireg oslobađanja radioaktivnog materijala za lokalnu sredinu i za Europu?
U nastavku slijedi dublji uvid u to koje rizike nosi mogući izravan napad na Černobil danas, kako je izgrađen i kakve karakteristike ima "Novi sigurnosni sarkofag", te koje bi posljedice mogla imati njegova teža oštećenja. Usput vrijedi spomenuti i nuklearnu elektranu Zaporožja, koja je, sa svojim još do nedavno aktivnim reaktorima, potencijalno još opasnija meta. Ipak, najveći dio ove analize usredotočen je na "srce tame" – reaktor br. 4 u Černobilu, pokriven NSC-om.
Trideset i devet godina nakon černobilske katastrofe, područje reaktora br. 4 još uvijek obiluje visokoradioaktivnim ostacima. Sovjetske vlasti su 1986. na brzinu podigle tzv. "sarkofag" – betonsku konstrukciju za sprječavanje daljnjeg širenja radioaktivne prašine i dijelova goriva. Budući da je taj sarkofag građen u ekstremnim uvjetima i pod golemim pritiskom, s vremenom se pokazalo da bi se mogao urušiti te ponovno "otvoriti Pandorinu kutiju" kontaminacije.
Kako bi se to spriječilo, osmišljen je Novi sigurnosni sarkofag (NSC), dovršen 2016. Tada je ogroman čelični luk, visok preko stotinu metara, postepeno premješten preko starog sarkofaga. Osnovna mu je svrha: tijekom idućih sto godina (!) omogućiti stabilne i sigurne uvjete za postupno rastavljanje izvornog betonskog "pokrova" te uklanjanje najopasnije otopljene jezgre i ostataka reaktora. Konstrukcija je uistinu impresivna – izdržljiva je na ekstremne vremenske uvjete (razorne vjetrove, potrese, jake oborine) i sprečava prodiranje vode do ruševina, kao i raznošenje radioaktivne prašine.
Novi sigurnosni sarkofag (NSC)
Međutim, unatoč robusnosti, NSC nije zamišljen kao vojni oklop sposoban podnijeti izravne napade. Većina nuklearnih sigurnosnih teorija temelji se na pretpostavci da nuklearne elektrane neće biti mete vojnih operacija – kada je NSC projektiran, nije se očekivao rat na području davno ugašenog postrojenja. Također, iako moderni reaktori imaju armiranobetonske kupole, ni one nisu osmišljene za odbijanje raketnih udara ili krstarećih projektila, već za industrijske ili prirodne katastrofe (eksplozije, potrese, čak i pad lakšeg zrakoplova). Prema nekim analizama, NSC bez problema podnosi orkanske vjetrove i teške vremenske nepogode, ali je osjetno ranjiviji na ciljane napade.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
