Migracijski valovi, koji su zapljusnuli južne obale Europe i Balkanski poluotok, mogli bi biti tek početak golemih seoba naroda. Ključni čimbenik tih migracija jesu klimatske promjene odnosno takva promjena klimatsko-fizičkih prilika da će neke zemlje biti prisiljene djelomično ili u potpunosti iseliti svoje stanovništvo.
Međuvladin odbor za klimatske promjene je među osnovne potencijalne uzroke klimatski uvjetovanih migracija uključio porast učestalosti i intenziteta vremenskih nepogoda poput tropskih ciklona, obilnih padalina i poplava; porast učestalosti suša i nestašica vode; te porast morske razine. Ti čimbenici dovode do smanjenja plodnosti tla i dostupnosti pitke vode, koja bi u narednim desetljećima mogla pogoditi više od milijardu ljudi. Porast morske razine prijeti otočnim državama kao što su Maldivi, Tuvalu i Kiribati, potpuno uništenje.
Takve nepogode će pogoditi, zbog geografskog položaja i uvjeta, zemlje slabih financijskih mogućnosti i gospodarske ovisnosti o poljoprivredi, odnosno Globalni Jug. Iz tih zemalja će se pokrenuti najveći val međunarodnih klimatskih izbjeglica, koje će se kretati na nekoliko glavnih pravaca: iz Oceanije i južne Azije prema Australiji i Novom Zelandu; iz Supsaharske Afrike prema Sredozemlju i Europi; te s Kariba i Srednje Amerike prema Angloamerici.
Njihov je status još uvijek nepoznat, jer oni nisu izbjeglice prema Ženevskoj konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951., prema kojoj su izbjeglice osobe izvan svoje nacionalne države ili mjesta stanovanja koje su izvrgnute progonu zbog rasnih, religijskih,političkih ili etničkih razloga, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom stavu, i koje ne mogu očekivati zaštitu od vlastite države zbog maltretiranja i strahova ili se ne mogu u nju vratiti zbog straha od progona. Stoga se međunarodno pravo ne dotiče klimatskih izbjeglica kao doslovnih izbjeglica, posebno stoga što su zemlje potpisnice Ženevske konvencije obvezne primiti izbjeglice iz drugih zemalja.
UN-ova je procjena da će do 2050. svijet imati oko 250 milijuna klimatskih izbjeglica, s time da već danas postoje milijuni izbjeglica koji su interno raseljene. Primjerice, u Vijetnamu i Angoli pomaknule su se rijeke ljudi zbog suša i poplava, a dio je morao otići u susjedne zemlje. Oluje, poplave, povećanje razine mora, ekstremne temperature, požari, potresi i vulkanske erupcije najčešći su razlozi pokretanja stanovništva u siromašnom dijelu svijeta.
S obzirom na iskustvo koje smo 2015. imali u Europi s navalom izbjeglica, teško je očekivati da će Ujedinjeni narodi uložiti napore u rješavanje pitanja klimatskih migracija, koje će imati utjecaja na društvene, ekonomske, političke i kulturne promjene u čitavom svijetu. Te promjene će imati utjecaj prije svega u pogođenim regijama ali će razvijene zemlje biti temeljna meta prisilnih imigracijskih tokova.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.