Tijekom svog godišnjeg obraćanja Federalnoj skupštini prvog dana prosinca ruski predsjednik Vladimir Putin je održao svoje 13. godišnje izvješće kao predsjednik Rusije. Iako je većina Putinovog govora bila okrenuta unutarnjim političkim pitanjima, napose društvenim i gospodarskim pitanjima, u samo sedam minuta se također okrenuo vanjskopolitičkim temama. Putin je potvrdio da će Rusija koristiti čvrsti, ali i fleksibilan stav u vanjskoj politici, jer se ne želi sukobljavati ni s kime, ali neće dozvoliti da se ugroze ruski nacionalni interesi. Ne tražimo neprijatelje, već trebamo prijatelje, napomenuo je Putin i nastavio da razumije raspon ruske odgovornosti i da je Rusija u potpunosti spremna sudjelovati u rješavanju globalnih i regionalnih problema, posebno ondje gdje je relevantna i potrebna ruska pomoć. Istog je dana rusko Ministarstvo vanjskih poslova izdalo službeni dokument pod nazivom 'Vanjskopolitički koncept Ruske Federacije'.
Posljednji put je Rusija izdala takvu vanjskopolitičku strategiju 2013. godine. Od tada se štošta promijenilo, a to je vidljivo i u jeziku novog koncepta. Semiotika je stilski i sadržajno jača, pokazuje se ruska snaga i utjecaj u svijetu. Sigurnost je na prvom mjestu, s naglašavanjem suočavanja s raznim prijetnjama. Na prvom mjestu jest pružanje sigurnosti zemlji, njezinoj suverenosti i teritorijalnom integritetu, te jačanje ruske pozicije kao jednog od najutjecajnijih središta suvremenog svijeta. Tim riječima je Rusija naznačila važnu stvar: sviđalo se to ili ne svijetu, globalni svjetski poredak postao je multipolaran, gdje nekoliko regionalnih sila stvaraju međusobnu ravnotežu.
Nije to novi koncept. U razdoblju između Napoleona i Prvog svjetskog rata svijet je doista bio multipolaran, jer su u njemu ravnotežu stvarale Prusija, Britansko carstvo, Francuska, Rusko, Osmansko i Japansko carstvo. Potom je nakon Drugog svjetskog rata stvoren bipolaran svjetski poredak, u kojemu su se sukobljavale ideološki različite snage Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza. Najzad je nakon kraja Hladnog rata svijet ušao u unipolarno razdoblje gdje je dominaciju preuzeo SAD. Ali, rast Kine, Indije, Rusije i europskog bloka pokazuje da je unipolarnost samo privremena.
Pax Americana stvar je prošlosti, s velikim pitanjem da li bi SAD prihvatile (ili mogle) sudjelovati u nekom većem ratnom sukobu. Još 1999. se može smatrati da bi Washington reagirao vojnom obranom Tajvana ako bi došlo do kineskog iskrcavanja na taj otok. Nitko ne vjeruje da bi se slično moglo dogoditi danas, u Obaminoj i Trumpovoj eri. Ako se pogleda referendum i pripojenje Krima, onda se vidi da su američke i europske snage samo nametnule gospodarske sankcije. Čak niti ratni sukob u Ukrajini nije naročito pojačan.
Trump je već naglasio svoj skepticizam oko NATO-ove budućnosti. Hipotetski, ukoliko bi Rusija zauzela baltičke zemlje, SAD najvjerojatnije ne bi odgovorile vojnom silom u obrani Baltika. Unatoč članku 5 NATO-ovog ugovora, koji obvezuje sve zemlje članice na kolektivnu obranu ako je i jedna članica napadnuta, te obveze se ne bi ispoštovale. Ukoliko se prihvati da ne postoji jači temelj američkog poimanja svjetske sigurnosti osim NATO-a, onda je dovoljno razumjeti koliko je Savez oslabljen i koliko je multipolarnost živa i prisutna stvar u svijetu.
Ponajviše te multipolarnosti može se vidjeti na Bliskom istoku, iako ova regija nije prioritetna Kremlju. Na prvom se mjestu i dalje nalazi postsovjetski prostor, s naporima daljnjeg razvoja Euroazijske ekonomske unije, zajedno s Armenijom, Bjelorusijom, Kazahstanom i Kirgistanom koji su punopravne članice te organizacije, kao i jačanja Organizacije kolektivne sigurnosti, koji se smatra jednim od ključnih sastavnica trenutačne sigurnosne arhitekture u postsovjetskom prostoru. Ujedno se planira rad na povećanju potencijala Zajednice nezavisnih država kao regionalne organizacije i platforme političkog dijaloga, kao i mehanizma za ekonomsku suradnju i zajednički odgovor na razne prijetnje zemljama ZND-a, posebice na terorizam, ekstremizam, krijumčarenje drogom, transnacionalnog kriminala i ilegalnu migraciju. Unutar ovog prioriteta jest i odnos prema bliskom susjedstvu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
