Nakon što je masakr u Houli dva tjedna bio glavna vijest vezana uz sirijsku krizu, novi masakr preuzima medijski fokus. Radi se o pokolju civila u malom selu Qubair (ili Al-Kubeir) koje se nalazi u sklopu provincije Hama tako da se već često spominje i "masakr u Hami". Prema različitim informacijama ubijeno je oko 70 do 100 civila. Tzv. "aktivisti" tvrde da su pokolj počinile pro-vladine naoružane skupine Shabiha i sirijska vojska.
Sirijski mediji prenose kako su zločin počinili teroristi, no njihove navode zapadni mediji gotovo da više niti ne citiraju. S druge strane, londonska organizacija - koju vodi samo jedna osoba - kontroverzni "Syrian Observatory for Human Rights" citira se kao potpuno kredibilan izvor događaja (vidi: Ekskluzivno istraživanje o kredibilitetu izvora informacija o Siriji i izvještaj ruskog ministarstva vanjskih poslova).
Generalni tajnik UN-a Ban Ki-Moon je dao detaljan izvještaj o masakru i istaknuo jučer kako su civili poubijani noževima.
Nije jasno od kuda Ban Ki-Moonu argumenti za ovakve izjave, pogotovo ako uzmemo u obzir da je UN-ova promatračka misija tek danas stigla na mjesto navodnog pokolja. Jučer kada su se zaputili prema lokaciji na njih je otvorena vatra, no, nitko od promatrača nije rekao tko je pucao na njih.
Nažalost, sve upućuje da se ponavlja scenarij s promatračkom misijom Arapske Lige krajem prošle godine. Podsjetimo, promatračka misija je naglo ukinuta nakon što su počeli slati izvještaje koji nikako nisu išli u prilog onima koji su ih u Siriju i poslali na promatranje (vidi: Izvještaj promatrača Arapske Lige od sada dostupan i na internetu - velike kontradikcije sa zapadnim medijima).
Kada je riječ o UN-ovoj promatračkoj misiji, najveći kredibilitet bi trebao imati šef promatračke misije koji se nalazi na terenu, general Rober Mood. No, posljednjih dana svjedočimo potpunim kontradikcijama - informacije eskaliraju u sasvim obrnutom pravcu. Robert Mood daje objektivnu sliku stanja na terenu, Kofi Annan je nadopunjava svojim ponekad dvosmislenim komentarima, da bi na kraju najvažniji čovjek UN-a, Generalni tajnik Ban Ki-Moon izveo potpuno političku ofenzivu kao što je to bio slučaj s jučerašnjim komentarima u kojima tvrdi da je "predsjednik Assad izgubio sav legitimitet" (vidi: Najstrože riječi do sada, generalni tajnik UN-a, Ban Ki-moon: "Bashar al-Assad je izgubio sav legitimitet").
UN bi trebalo biti nezavisno međunarodno tijelo koje se vodi faktima, a ne političkim ustupcima. Zbog ovakvih izjava Ban Ki-Moon je izgubio sav legitimitet i on bi trebao biti taj koji će napustiti funkciju. Naravno, taj scenarij nećemo gledati jer je upravo ovakvim neprofesionalnim istupima postao miljenik zapadnih sila i njihovih satelita.
Od početka sirijske krize internetski mediji kao što je Youtube doslovno su zatrpani strašnim scenama brutalnosti, masakriranim civilima, često su žrtve žene i djeca. Zašto se taj medijski spin "individualiziranih" masakra tek sada pokreće? Zbog kvantitete žrtava? Na više lokacija je do sada ubijeno preko 100 civila, Houla svakako nije bila prva. Thierry Meyssan, urednik francuske medijske grupacije Voltaire Network, tvrdi da je to zato jer su do sada u gotovo svim pokoljima otvoreno sudjelovali pobunjenici i strani plaćenici (vidi: Voltaire Network analiza: Afera oko Houle upućuje na propuste zapadnih obavještajnih službi).
Nitko ne poriče činjenicu da je sirijski režim autoritativan, da se mnogi neistomišljenici nalaze po zatvorima. Svatko tko je imalo upoznat s ideologijom tzv. arapskog nacionalizma i njihovim izvedenicama centralističkog socijalizma zna da se radi o krutom sekularnom režimu koji desetljećima nije niti pomišljao na nekakav "dijalog" s opozicijom. No, to ne znači da isti nije, pod pritiskom, spreman na provođenje reformi. Štoviše, ako konkretno govorimo o Siriji - zapravo zadnjem bastionu arapskog nacionalizma - reforme su neupitne, prije svega zbog činjenice da Rusija na njima inzistira apsolutno.
No, ove priče o masakriranju civila, žena, djece, staraca - i to kontinuirano - jednostavno stvaraju nerealnu sliku. Nakon incidenta u Houli, SAD i saveznici su počeli glasno zveckati oružjem, otvoreno se govori o zaobilaženju UN-a, pokretanju vojne ofenzive - sve zbog ogromne medijske ekspozicije koja je nastala na temelju masakriranih civila u Houli. Sirijske vlasti su se nastojale obraniti na sve načine, pokrenuta je istraga, osiguran put UN-ovim promatračima, sam predsjednik Assad je održao dugi govor u Parlamentu osuđujući masakr. Koliko god da su Rusija i Kina "tvrde" i njima ovo postaje ogroman pritisak, pogotovo zbog činjenice da protiv sebe imaju sve ostale članice UN Vijeća Sigurnosti.
Drugim riječima - Houla je skoro dovela do rata u Siriji, direktne vojne intervencije koja je teškom mukom i diplomatskim naporima Rusije i Kine spriječena, ponajviše zahvaljujući činjenice da ne postoje solidni dokazi koji bi zaista osudili sirijske vlasti.
Imajući sve to u vidu, cijelu napetu situaciju koja je zbog Houle došla do usijanja, do toga da ozbiljni analitičari prognoziraju pakleni scenarij koji bi mogao dovesti do Trećeg svjetskog rata - ako sve to imamo u vidu - zar postoji ikakva logika da ta ista vlast, koji je "jedva preživjela" incident u Houli, sada naredi još jedan brutalan pohod na civile? I to ne na pobunjenike, nego baš na žene i djecu?
Ipak, nastoji nas se uvjeriti kako je Assad apsolutni samodestruktivni mazohist. No, ovo medijsko forsiranje ima i jednu drugu komponentu - nastoji se pod svaku cijenu nametnuti jedna verzija stvarnosti, šokantnim scenama doslovno se želi začepiti usta i razum svakome tko se uopće usudi posumnjati u vjerodostojnost tzv. "aktivista". Kombinacija psihološkog ratovanja i induciranja emocija zgražanja.
Da li je Assad izgubio legitimitet može reći samo sirijski narod, to nije uloga ni UN-a, ni SAD-a niti Rusije. No, možda nešto jest izgubio - kontrolu na terenu, bar kada je riječ o sektaškim sukobima. No, i ti manjinski Alawiti, za koje se danas tvrdi da su glavni počinioci ovih brutalnih masakra - ako zaista podržavaju Assada, kako se govori, zašto bi mu radili toliko o glavi? Pa i oni su svjesni što se desilo nakon Houle, Sirija nije medijski izolirana, svi su upoznati s izuzetnim tenzijama koje su nastale posljednjih 10-ak dana.
No, ono što je možda i najvažnije istaknuti su same snimke koje dolaze. Do sada smo na uvid dobivali samo Youtube video zapise koje može postaviti bilo tko, bilo kada, od bilo gdje - jedine konkretne materijale proizvela je UN-ova promatračka misija. Strani mediji stalno navode kako im je zabranjen pristup Siriji, unatoč činjenici da sirijske vlasti kontinuirano navode kako to uopće nije istina - u konačnici, ti isti mediji, sami sebe demantiraju. Tako danas imamo izvjestitelja BBC-a koji iz minute u minutu javlja što se "stvarno" desilo u selu Qubair.
Pritom ne treba smetnuti s uma kako je BBC državni medij i isključivo plasira pro-državnu, tj. pro-britansku političku agendu. Isto kao i Press TV iransku, Russia Today rusku ili Al-Jazeera katarsku - jer su svi redom državni mediji.
Kome vjerovati u tom slučaju? Idealno - u potpunosti, nikome. No, svi navedeni mediji, i drugi, moraju imati bar minimalnu dozu opreza - veliki propust ili afera može ih trajno koštati kredibiliteta. No, Youtube filmovi ne odgovaraju nikome i korištenje istih u bilo koje svrhe - bilo u pro-sirijske ili anti-sirijske - je jednostavno skandalozno.
Takvi materijali mogu se montirati u filmskim studijima u Moskvi ili Hollywoodu ili na bilo kojoj drugoj tajnoj lokaciji.
U konačnici, razumljivo je da mediji - koji egzistiraju isključivo u svrhu forsiranja pojedinih agendi - koriste ove neprovjerene zapise maksimalno u svoju korist. Ali kada iste doslovno citira generalni tajnik Ujedinjenih Naroda, onda zaista i zadnja iluzija o objektivnost pada u vodu.
Ono što je pred nama sada, u vidu sirijske krize, svodi se primarno na šahovsku ploču na kojoj će snage odmjeriti dominantne sile zapade i one koje smatraju da je došlo vrijeme na njihovo preuzimanje te funkcije.
To ne znači da će događaji koji slijede biti manje "važni", nažalost po sirijski narod, najvažniji događaji tek slijede.
Neposredno nakon referenduma i parlamentarnih izbora situacija u Siriji se poprilično smirila i čak je u jednom, naivnom, trenutku izgledalo kako bi se cijela kriza mogla okončati mirnim dijalogom i provođenjem političkih reformi. No, nakon ove eskalacije, te optimistične prognoze su izuzetno daleke.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
