U potrazi za slobodom i demokracijom, mnoge zemlje Bliskog istoka i Sjeverne Afrike prolaze kroz razdoblje nestabilnosti i političkog nasilja, ali Alžir je među rijetkima koji je izabrao sigurniji način prijelaza.
Ubrzo nakon velikih prosvjeda u susjednom Tunisu 2011., koji su istjerali iz zemlje predsjednika Ben Alija, alžirski dugogodišnji predsjednik Abdelaziz Buteflika obećao je reforme na više razina, ne bi li tako smirio ljutitu mladež koja je prosvjedovala protiv visokih cijena osnovnih potrepština. Obećao je provođenje dubokih ustavnih reformi koje će dovesti do slobodnijeg i inkluzivnijeg društva te demokratske države. U zemlji koja je doživjela od svoje nezavisnosti brutalne ratove i nasilja, Alžirci su bili spremni na nove prosvjede ukoliko se ne obistine predsjedničke riječi.
Na čuđenje možda i brojnih Alžiraca, Buteflika je održao obećanje. Već 2011. Abdelkader Ben Saleh, predsjednik gornjeg doma parlamenta, počeo je organizirati niz savjetodavnih sjednica o ustavnim promjenama. Taj je proces zaustavljen 2013., kada je predsjednik Buteflika doživio moždani udar. Ipak, odlučio se kandidirati na predsjedničkim izborima i ponovno je izabran na svoj četvrti mandati u travnju 2014.
Svom predstojniku ureda Ahmedu Ujahiji dao je u zadatak ispuniti obećanje ustavnih reformi. On je pozvao 64 političke stranke u zemlji, oko 36 nacionalno poznatih ličnosti, 12 akademika i nekoliko nacionalnih organizacija i nevladinih organizacija na savjetovanje i predaju prijedloga na novi ustav, što je stvorilo donekle inkluzivan nacionalni dijalog.
Te su brojke za svaku državu velike, ali oporbene stranke su većinom bojkotirale pozive na razgovor i predaju savjeta. Bojkotirali su i predsjedničke izbore 2014, vjerujući da bi ustav koji donese trenutačna vlast patio od manjka legitimnosti. Njihov je zahtjev da predsjednik odstupi prije nego li se provedu reforme.
Oporbu najviše predstavljaju alžirski ogranak Muslimanskog bratstva, Islah i Nahda. Muslimansko bratstvo u Alžiru ima ambivalentu ulogu – pozivali su stalno na povećanu islamizaciju i arabizaciju političkog života zemlje, ali nisu podržavali islamističke snage u građanskom ratu u devedesetima, te su u pojedinim vremenskim razdobljima podržavali Butefliku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
