Nova pravila igre i preustroj svjetskog poretka: Moskva i Europa u velikoj utrci za Trumpovu naklonost - tko pobjeđuje?
U proteklih nekoliko dana geopolitička se scena intenzivno mijenja, a promjene su najočitije u užurbanim diplomatskim aktivnostima i visokoprofilnim posjetima Washingtonu. Britanski premijer Keir Starmer upravo se sastao s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, francuski predsjednik Emmanuel Macron bio je koji dan ranije i nije uspio u nastojanju da od SAD-a ishodi čvršća jamstva za Ukrajinu. Ruski predsjednik Vladimir Putin pak spominje "optimizam" nakon nove runde razgovora ruskih i američkih dužnosnika danas u Istanbulu. U ovom intenzivnom diplomatskom djelovanju nadmeću se Europa i Rusija, jer prostor kojeg nije bilo sad je otvoren (naročito za Rusiju!), a ishod ide prema novim političkim i ekonomskim preslagivanjima među najvećim silama – posebice kada je riječ o odnosima SAD-a, Europe i Rusije, no Kina i drugi globalni akteri nipošto nisu pasivni.
Dok Europa nastoji uskladiti strategiju oko mogućeg mirovnog sporazuma Ukrajine i Rusije – i pritom osigurati da Ukrajina ne ostane bez sigurnosne potpore – Washington kao da ubrzava ritam bilateralnih dogovora koji ne uključuju nužno sve europske saveznike. Činjenica da Trump već sutra planira novi sastanak s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, dok istodobno izbjegava davanje konkretnih jamstava sigurnosti, dodatno pojačava dojam da je u tijeku žestoka utrka za naklonost Bijele kuće.
Dolazak britanskog premijera Keira Starmera u Washington označio je prvi izravan susret šefa britanske vlade s predsjednikom Trumpom, a odvija se u trenutku kada Velika Britanija nastoji redefinirati vlastitu poziciju prema Europskoj uniji, ali i prema Ukrajini. Starmer je, i u predizbornoj kampanji i nakon preuzimanja vlasti u srpnju, naglašavao nužnost jačanja europske sigurnosti, uključujući i veću suradnju s EU-om. No, Brexit i dalje predstavlja intenzivnu temu za britansko društvo, što znači da bi svako konkretno približavanje europskim institucijama moglo izazvati žestoke kritike, osobito u konzervativnim krugovima. U takvom kontekstu, Starmeru je iznimno važno očuvati dobre odnose sa Sjedinjenim Državama, ali i osigurati britanski utjecaj u oblikovanju europskih obrambenih struktura.
Ironija je u tome što se upravo u ovom trenutku SAD sve više udaljava od dosadašnje bezrezervne potpore Ukrajini. Trump ne skriva svoje simpatije prema Moskvi, a promjena smjera dodatno se očitovala u njegovoj izjavi da "Europa treba preuzeti glavni teret u mirovnim misijama". Takav stav izaziva zabrinutost u europskim prijestolnicama, ali i u Londonu, gdje se sve češće postavlja pitanje koliku će cijenu platiti upravo Britanija ako Washington ublaži retoriku prema Rusiji i odustane od konkretnih vojnih jamstava za Kijev. Stoga je Starmer, unatoč neslaganjima unutar vlastite zemlje, u Washingtonu morao uvjeravati američkog predsjednika da London neće tek pasivno slijediti europsku politiku, već će aktivno sudjelovati u "zajedničkim obrambenim naporima".
Trenutačno u Velikoj Britaniji, paradoksalno, i vladajuća i oporbena scena pokazuju zavidnu dozu opreza kada je riječ o spominjanju EU-a. Čak je i prijedlog Liberalnih demokrata o mogućem priključenju carinskoj uniji s EU-om dočekan s hladnim odjekom – znak da ni Starmer ni konzervativna oporba ne žele otvarati temu post-Brexita (iako je od referenduma prošlo već skoro cijelo desetljeće!). No, kako rat u Ukrajini ulazi u novu fazu, britanska vlada nema mnogo izbora. Ako Washington doista počne jačati suradnju s Moskvom, a istodobno ne pruži jasne sigurnosne mehanizme Kijevu, Starmer će – zajedno s europskim partnerima – vjerojatno shvatiti da je "sigurnost Europe" od sad isključivo na Europi.
Nažalost, umjesto da to bude poziv na buđenje i de-eskalaciju, njihova glavna misao sad je kako hitno povećati naoružavanje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
