Brzo se približavaju novi njemački parlamentarni izbori (26. rujna ove godine), a tko god da osvoji iste bit će to velika prekretnica za Njemačku jer kancelarka Angela Merkel, koja je zemlju vodila od 2005. godine, odlazi u političku mirovinu. U tih 16 godina potvrdila je Njemačku kao učinkovitu gospodarsku velesilu koja se često s pravom naziva "lokomotivom Europe". Može se reći da je njen glavni angažman bio oko toga, a svi potezi su se svodili na to kako njemačkoj industriji osigurati najbolje uvjete za djelovanje. Iako javno uvijek lojalna svojim saveznicima u Washingtonu, Merkel nije ignorirala njemačke nacionalne interese pa će tako plinovod prema Rusiji, Sjeverni tok 2, biti kompletiran još za njenog mandata (te pušten u promet do kraja ove godine). Na vanjskopolitičkom planu je pak najčešće igrala konstruktivnu, mirovnu i posredničku politiku, primjerice za vrijeme sukoba na istoku Ukrajine. U isto vrijeme Njemačka nije hrlila s podupiranjem vojnih intervencija što se ne može reći primjerice za Francusku i Britaniju koje su 2011. izvršile, zajedno sa SAD-om, agresiju na Libiju.
Veliku migrantsku krizu 2015. mnogi će joj zamjeriti i to je bila točka znatnog pada njene popularnosti. Primanje stotina tisuća migranata i izbjeglice je nešto što mnogi Nijemci nisu podržali što je pak dalo krila uzletu desničarske stranke AfD (Alternativa za Njemačku) koja je danas bitan politički faktor - iako će na predstojećim izborima biti izolirani (nitko, barem ne javno, nema namjeru koalirati s AfD-om). No, jedna skupina (osim samih izbjeglica) svakako je bila zahvalna kancelarki na "politici otvorenih vrata" - njemački industrijalci koji stalno muku muče s tržištem rada koje im je stalno nedostatno.
Mišljenja o Angeli Merkel tek će se formirati kad na scenu stupi Njemačka bez njenog vodstva, ali već sada može se prognozirati merkelonostalgija. Ista se već i manifestira jer glavni kandidati za novog kancelara, a to su lider CDU-a Armin Laschet i kandidat SPD-a Olaf Scholz, zapravo se natječu u tome tko će se bolje predstaviti kao onaj koji će preuzeti štafetu od Angele i nastaviti voditi zemlju na sličan način.
Prirodni izbor bi bio Laschet, ali on je već neko vrijeme u problemima. Onaj veliki gaf - pričanje viceva u pozadini dok se Njemačka suočava s poplavama bez presedana - nije jedino što je njegovu kandidaturu bacilo u očaj. Mnogi glasači jednostavno su zaključili da Laschet nije kompetentan, a i nedostaje mu određena karizma. Sve to možda ima, ili se barem tako dobro predstavlja, njegov rival iz SPD-a, Olaf Scholz.
Naravno, kad kažemo "rival" u očima njemačkog biračkog tijela to i nije nego žestoko rivalstvo. CDU/CSU i SPD su stranke centra i samim time vrlo slične, a i vladale su zajedno u tzv. velikoj koaliciji. Jedino što može ove stranke odvući s centra prema nekoj krajnosti su teški, ali sve je očitije i nužni, postizborni koalicijski pregovori.
Niti jedna stranka ne može se nadati apsolutnoj većini i stoga će morati uzeti koalicijske partnere za stvaranje funkcionalne Vlade.
Kratki podsjetnik na njemačke parlamentarne stranke i koliko koja osvaja na temelju ankete koja je provedena 2. rujna (u zagradama su promjene u odnosu na ankete od prije mjesec dana):
Potpora birača za stranke u Njemačkoj prema anketi ARD-a (2. rujna 2021.)
Stranka Zelenih je znatno napredovala ove godine, ali u zadnje vrijeme bilježe pad. FDP (Njemački slobodni demokrati) je pro-biznis stranka koja svakako spada u desnu sferu, ali po potrebi može koalirati i s lijevim centrom. CDU je inzistirao da FDP unaprijed obećaju da nipošto neće ići sa SPD-om, ali ovi su odbili. AfD je, kako smo i rekli, stranka s kojom nitko ne želi koalirati pošto bi takva koalicija šokirala svijet. Ljevica (Die Linke - na gornjoj grafici označena s "The Left") je pak stranka krajnje ljevice, nasljednica nekadašnje komunističke partije koja je vladala Istočnom Njemačkom. Iako će neki reći da je ista lijevo otprilike koliko je i AfD desno, činjenica je da Die Linke nije stigmatizirana (imajući u vidu povijest Njemačke u 20. stoljeću!) i samim time je svakako mogući koalicijski partner, ali nikako CDU-a, no može se dogovoriti sa SPD-om. Svega 8% birača, kao što vidimo na gornjoj grafici, glasat će za neku drugu stranku ("other") ili još nema stav.
Die Linke je najslabija parlamentarna stranka u Njemačkoj, ali ima svoju konzistentnu bazu i sigurno ne odlazi nikamo. No, iako može očekivati samo 6% glasova to je svejedno stavlja u poziciju da bi baš ona mogla određivati o tome kako će Njemačka izgledati nakon odlaska Angele Merkel s vlasti!
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
