Tko je kriv za degradaciju novinarstva kao profesije? Tko i zašto proizvodi senzacionalizam? Otkud je došla poplava "žutila" do te mjere da su čak i nekoć ozbiljni i ugledni listovi postali blijeda slika sebe propagirajući najprimitivnije strasti života i smrti, odnosno seksa i crne kronike? Riječ je o gotovo globalnoj pojavi, međusobno tisućama kilometara udaljeni urednici guraju jednu te istu "filozofiju" šunda koja je zadnjih godina eskalirala u najnoviji "izum" koji opako vrijeđa inteligenciju čitatelja u vidu tzv. "navlakuša za klikove" (eng. "click-bait")?
Dugoročne posljedice ove katastrofe osjetit će se u svim godinama koje dolaze kroz jedno sustavno zaglupljivanje masa koje kao takve više neće znati definirati svoje kolektivne prioritete nego će se utapati u moru nebitnog, trivijalnog, a često i morbidno nekrofilnog (fascinacija smrću, tragedijama, nesrećama...).
Svakako u tu domenu ne spada samo "klasično" novinarstvo već i svi drugi oblici komunikacije pa tako definitivno i film, no svaka čast izuzecima jer upravo u filmskoj domeni imamo jedan fantastičan simbolični prikaz teme o kojoj ovdje govorimo. Film "Nightcrawler" (u slobodnom prijevodu: "onaj koji puzi po noći" ili pak "noćni puž") iz 2014. godine progovara o najvažnijem pitanju kojeg smo postavili na samom početku - tko je kriv? Mediji? Ili je možda kriva publika koja to "slasno" konzumira? Ovo je film koji na jedan originalan i direktan način istražuje neugodan odgovor - da je zapravo riječ o simbiozi između neetičnog novinarstva i sirove potražnje.
Ulogu slobodnog novinara/fotoreportera glumi odličan Jake Gyllenhaal koji je dočarao svu "prazninu duše" onog koji noćima obilazi Los Angeles tragajući za tragedijom, prometnim nesrećama, ubojstvima, svemu "sočnom" što bi moglo postati "breaking news" na lokalnim TV postajama.
Nije to bila laka uloga za odglumiti, no Gyllenhaal je pokazao kako je na razini zadatka - što ne čudi pošto sam dolazi iz glumačke/filmske obitelji (njegov otac Stephen Gyllenhaal je redatelj, sestra Maggie Gyllenhaal također glumica, majka Naomi Achs redateljica). Izazov je u tome što glumac mora dočarati "izopačenost" bez da nam moralizira o tome ili da se tijekom filma pokaje. U takvom slučaju detalji su u pogledu, kretnjama, finesama, a Gyllenhaal je briljirao u takvom izdanju.
U nekim aspektima film će podsjetiti na kultni film "Taksist" iz 1976. u kojem glumi mladi Robert De Niro, taj osjećaj samoće u kojem se glavni lik sam upušta u "baždarenje" svog moralnog kompasa mimo ostatka svijeta.
Film "Nightcrawler" je i više od kritike novinarstva i senzacionalizma jer, ako bismo htjeli, možemo ga okrenuti i naglavačke, a onda postaje opća kritika ekonomskog sustava. Naime, glavni lik "Lou" nije novinar po profesiji, on je zapravo sitan lopov, "lumpenprol...
Dugoročne posljedice ove katastrofe osjetit će se u svim godinama koje dolaze kroz jedno sustavno zaglupljivanje masa koje kao takve više neće znati definirati svoje kolektivne prioritete nego će se utapati u moru nebitnog, trivijalnog, a često i morbidno nekrofilnog (fascinacija smrću, tragedijama, nesrećama...).
Svakako u tu domenu ne spada samo "klasično" novinarstvo već i svi drugi oblici komunikacije pa tako definitivno i film, no svaka čast izuzecima jer upravo u filmskoj domeni imamo jedan fantastičan simbolični prikaz teme o kojoj ovdje govorimo. Film "Nightcrawler" (u slobodnom prijevodu: "onaj koji puzi po noći" ili pak "noćni puž") iz 2014. godine progovara o najvažnijem pitanju kojeg smo postavili na samom početku - tko je kriv? Mediji? Ili je možda kriva publika koja to "slasno" konzumira? Ovo je film koji na jedan originalan i direktan način istražuje neugodan odgovor - da je zapravo riječ o simbiozi između neetičnog novinarstva i sirove potražnje.
Ulogu slobodnog novinara/fotoreportera glumi odličan Jake Gyllenhaal koji je dočarao svu "prazninu duše" onog koji noćima obilazi Los Angeles tragajući za tragedijom, prometnim nesrećama, ubojstvima, svemu "sočnom" što bi moglo postati "breaking news" na lokalnim TV postajama.
Nije to bila laka uloga za odglumiti, no Gyllenhaal je pokazao kako je na razini zadatka - što ne čudi pošto sam dolazi iz glumačke/filmske obitelji (njegov otac Stephen Gyllenhaal je redatelj, sestra Maggie Gyllenhaal također glumica, majka Naomi Achs redateljica). Izazov je u tome što glumac mora dočarati "izopačenost" bez da nam moralizira o tome ili da se tijekom filma pokaje. U takvom slučaju detalji su u pogledu, kretnjama, finesama, a Gyllenhaal je briljirao u takvom izdanju.
U nekim aspektima film će podsjetiti na kultni film "Taksist" iz 1976. u kojem glumi mladi Robert De Niro, taj osjećaj samoće u kojem se glavni lik sam upušta u "baždarenje" svog moralnog kompasa mimo ostatka svijeta.
Film "Nightcrawler" je i više od kritike novinarstva i senzacionalizma jer, ako bismo htjeli, možemo ga okrenuti i naglavačke, a onda postaje opća kritika ekonomskog sustava. Naime, glavni lik "Lou" nije novinar po profesiji, on je zapravo sitan lopov, "lumpenprol...
