Grenlandska stranka Naleraq na kraju 2015. izrazila je očekivanje da će se uskoro ostvariti nezavisnost najvećeg svjetskog otoka od svoje matične zemlje Kraljevine Danske. U Danskoj, zemlji gdje populistička Danska pučka stranka ima veliku moć, vjeruju da Grenland nikada neće postati nezavisna država. Mnijenje naroda je tipično vezano uz dvije pozicije. Jedni bi radije umrli od gladi nego nastavili živjeti pod danskom upravom, dok se drugi pitaju kako će preživjeti bez 580 milijuna dolara subvencije koje Kopenhagen svake godine šalje Grenlandu kako bi ova autonomna pokrajina ostala solventnom. Oba argumenta su potrebna u raspravi oko budućnosti zemlje.
Pred sam kraj godine, danski premijer Lars Lokke Rasmussen sastao se s premijerom Grendlanda Kimom Kielsenom i premijerom Farskog otočja Axelom Johannesenom kako bi se nastavilo s ustavnim procesima u ove dvije autonomne pokrajine koje se žele odcijepiti od Danske. Rasmussenova je poruka da Kraljevina Danska već ima ustav, te da dvije pokrajine mogu prihvatiti vlastite ustave, no oni se ne mogu kositi niti nadjačati danski zakon. Ako bi se to dogodilo, Grenland i Farski otoci bi de facto objavili secesiju. Ali, ako se donese ustav u obje zemlje, to će samo dati dodatno vrijeme za težnje Nuuka i Torshavna, glavne gradove Grenlanda i Farskih otoka. Danski je ustav ratificiran 1849., a posljednji je put dobio amandmane 1953. U međuvremenu, politička realnost je postavila samoupravu Grenlanda i Farskih otoka.
Primjer kako se krši danski ustav jest donošenje zakona. Ustavno pravilo nalaže da niti jedan prijedlog ne može postati zakonom u Danskoj prije nego prođe tri čitanja u Folketingu, danskom parlamentu. Činjenice govore drugačije. Inatsisartut, grenlandski parlament, kao i Logting, farski parlament, imaju vlastitu zakonodavnu moć. Protivno ustavu, i Grenland i Farski otoci imaju vlastite porezne sustave, a Nuuk i Torshavn također postaju sve više nezavisni u području vanjske, obrambene i sigurnosne politike, iako su ova područja službeno pod upravom Kopenhagena.
Budući koraci su raznoliki. Jedan prijedlog je da se uspostavi sporazum o slobodnom udruženju, kao što postoji sličan sporazum između Novog Zelanda i otočja Cook. Ovakav je prijedlog prije bio aktualan za Grenland. Drugi je prijedlog da se slijede koraci Islanda, također bivše danske kolonije. Između 1918. i 1944. Island i Danska su bili spojeni u osobnu uniju dviju slobodnih zemalja pod danskom krunom. Time bi se uspostavio svojevrsni danski Commonwealth.
Grenlanđani se nadaju da će bogatstvo energetskih resursa omogućiti gospodarsku nezavisnost. Teritorij je posebno bogat prirodnim resursima.Pretpostavlja se da jedanaest posto energetskih resursa u vidu nafte i plina postoji u arktičkoj regiji, gdje se nalazi i Grenland. Stoga je Arktik od velikog geopolitičkog i geoekonomskog značaja.
Međunarodne kompanije, posebice od 2005., snažno postaju prisutne u istraživanju i eksploatiranju nafte i plina na Grenlandu. Radi se o kompanijama iz Danske, Norveške, Njemačke, Velike Britanije, SAD-a, Kanade, ali i iz Kine, Indije i Češke. Međutim, vlada Grenlanda nije u potpunosti u ovlasti dobivanja profita od te gospodarske djelatnosti. U skladu sa zakonom o grenlandskoj pojačanoj autonomiji iz 2009., profit od eksploatacije mineralnih resursa se daje grenlandskoj vladi u iznosu do sedamdeset pet milijuna danskih kruna. Ostatak se dijeli između Danske i Grenlanda.
Učinci globalnog zatopljenja,međutim, otvaraju put jačim procesima istraživanja i razvoja mineralnih resursa. To dovodi do rizika zagađenja i neravnoteže okoliša i ekosustava, kao i zaštite tradicionalnog načina života. Pri tome valja naglasiti da Grenlađani nisu protiv istraživanja, ali su zabrinuti za vlastiti okoliš. Inuiti su najbrojniji narod Grenlanda, te čine oko 88% ljudi na Grenlandu. To je oko deset posto sveukupnog stanovništva arktičkog kruga, što ne valja zaboraviti. Grenlandski Inuiti sudjeluju u Akrtičkom vijeću i donose odluke koje utječu na buduća kretanja cjelokupnog područja sjeverno od arktičkog kruga.
Novi samoupravni zakon iz 2009. pojačava grenlandsku autonomiju i proširuje institucionalne odgovornosti grenlandskih vlasti, ali istovremeno uvodi mehanizme kojima se dotacije Danske Grenlandu progresivno smanjuju. Povećanje ovlasti javne uprave na Grenlandu ovisi o i odlukama koje sada vlada u Nuuku sama mora donositi. Tu postoje još neke nedoumice. Iako su stvoreni parlament i vlada Grenlanda, uprava nad pravosuđem i dalje je u odgovornosti vlasti u Kopenhagenu, pa čak i za kriminalne istrage. Za osnivanje bilo kakvog suda na Grenlandu, potrebno je osigurati dovoljne financijske resurse. Gospodarska situacija ne ide u korist nezavisnosti, a Grenland se nalazi trenutno u raspravi oko stvaranja novih financijskih prihoda koji bi zamijenili ekonomske transfere od središnje vlade u Kopenhagenu.
Jedno moguće rješenje, s obzirom na smanjene financijske doprinose od ribarstva i turizma, jesu veliki projekti gospodarske eksploatacije prirodnih resursa i energije na Grenlandu. Ovdje se prije svega misli na naftu i plin, ali i na ekspoataciju uranija, vodene snage, sunčane energije i slično. Takva hiperindustrijalizacija Grenlanda postavlja pitanje da li će Grenlanđani postati žrtve tog napretka i koja će biti uloga lokalnih zajednica. Pravo na socioekonomski razvoj, političku i institucionalnu samoupravu, i mogućnost nezavisnosti financiranu eksploatacijom mineralnih resursa, moraju onda biti ostvareni u granicama održivosti lokalne kulture Grenlanda. Osim toga, potrebna je stvarna održivost takvih gospodarskih djelatnosti. Na samom početku 2015. najveći rudarski projekt ikad ostvaren na Grenlandu jedva je spašen od bankrota. U listopadu 2013. Isua rudnik željeza predan je London Miningu, koji je doživio bankrot. Da bi se spasio velik posao, grendlandska vlada je morala predati rudnik kompaniji General Nice Group iz Hong Konga.
Radi se o simboličnom događaju, ako bi se gospodarstvo Grenlanda u potpunosti temeljilo na mineralnom bogatstvu. Tada je ministar mineralnih resursa Andreas Uldum javno izjavio da će minerali biti dio grenlandskog gospodarstva, ali da ti minerali neće nužno spasiti grenlandsku ekonomiju. Za prijašnje vlade, bogatstvo grenlandskog podzemlja, koje uključuje zlato, uranij, rijetku zemlju, cink i minerale, bio je prečac prema ekonomskoj i političkoj nezavisnosti, potencijalno unutar jedne generacije. Prijašnja je vlada tako vodila kampanju za okončavanjem moratorija na iskopavanje uranija. Nova vlada Kima Kielsena je puno realnija po tom pitanju. Grenlandski problem je lako vidljiv u samom proračunu za 2015. On je iznosio 270 milijuna danskih kruna, što je samo pet posto više od totalne potrošnje. Međutim, očekuje se da će manjak rasti u idućim godinama. Spašavanje gospodarstva uključuje i realističan stav prema njemu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.