Berlinski proces je proširena koalicija deset zemalja Europske unije koje surađuju s državama Zapadnog Balkana, a čiji je cilj daljnji razvoj potonje regije. Taj su format otvorili Austrija, Hrvatska, Njemačka i Slovenija, a kasnije su im se pridružile Francuska, Italija, Velika Britanija, Poljska, Grčka i Bugarska. Nakon prvog sastanka na vrhu u Berlinu 2014. godine, uzastopni godišnji sastanci lidera tih zemalja održavali su se u Beču, Parizu, Trstu i Londonu. Poljska je domaćin summita u Poznanu u srpnju 2019. godine.
Berlinski proces ima za cilj podržati europske integracije, ali ne i zamijeniti ih. Stoga je u završnoj deklaraciji sastanka iz kolovoza 2014. izostavljen središnji element integracije, tj. poboljšanje vladavine prava u zemljama zapadnog Balkana. Umjesto toga, obvezali su ih na ubrzanje općih reformi, rješavanje bilateralnih sporova, postizanje napretka u pomirbi i produbljivanje regionalne suradnje, uključujući i na ekonomskoj razini. Tako Berlinski proces sadrži i druge bitne točke u približavanju zemalja regije Europskoj uniji i stoga održava bliski odnos s procesom europske integracije.
Najvažnije postignuće Berlinskog procesa bilo je održavanje interesa država članica EU za europsku integraciju zapadnog Balkana. Poseban je značaj dobila izjava Jean-Claudea Junckera iz srpnja 2014. godine da ne postoji mogućnost daljnjeg proširenja EU tijekom njegovog petogodišnjeg mandata na mjestu predsjednika Europske komisije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.