Gotovo da nema osobe koja nije, u nekom određenom kontekstu, čula za pojam globalizacije. Jednostavnim riječima, radi se o procesu koji je u zadnjih nekoliko desetljeća uveo velike promjene u različite segmente našeg društva, promijenivši pritom strukturu i prirodu politike, kulture i gospodarstva. Pad Berlinskog zida i ukidanje jednostranačja u Istočnoj Europi samo je olakšao taj neminovni nadnacionalni proces, ubrzan razvojem tehnologije i komunikacije. Međutim, područje na kojem su se najjače očitovale promjene prouzrokovane globalizacijom je ekonomija. Od ujedinjenja i ovisnosti globalnih tržišta pa sve do goleme mobilnosti kapitala i brisanja nacionalnih granica, globalizacija je kontradiktoran proces koji je promijenio svijet kojeg su poznavale prijašnje generacije i iza sebe ostavio kako pozitivne tako i negativne posljedice.
Što se tiče pozitivnih promjena, globalizacija je omogućila ujedinjenje svjetskih tržišta, što je rezultiralo padom cijena proizvoda i razvojem zemalja trećeg svijeta kao i poboljšanjem standarda života siromašnih zemalja. Promijenila se dinamika međunarodnih odnosa na način da su zemlje počele svoje nesporazume sve više ekonomski, a manje vojno rješavati.
Poznata izjava francuskog ekonomista i teoretičara Frederica Bastiata, 'gdje proizvodi ne prelaze granicu, vojske hoće' potvrđuje princip da gotovo uvijek vojnom sukobu prethode ekonomske (nenasilne) sankcije.
S druge strane pak, svjedoci smo također negativnih posljedica globalizacije; od izrabljivanja jeftine radne snage u zemljama trećeg svijeta pa do rastućeg problema nezaposlenosti na Zapadu.
Međutim, najizazovniji negativni aspekti globalizacije su oni vezani za financije i kapital; pranje novca, porezna utočišta (mjesta koja uživaju vrlo niske poreze u svrhu privlačenja stranih kapitala), velike multinacionalne korporacije i banke koje s lakoćom premještaju goleme financijske kapitale uspijevajući pritom često izbjegnuti zakone nacionalnih država. Sve to je navelo mnoge stručnjake da zaključe kako se dogodio golemi preokret: od kapitala koji je bio u službi ekonomije do međunarodne ekonomije u službi kapitala.
Štoviše, promjene u gospodarstvu su se očitovale i na području vlasništva. U prošlosti, vlasnik kompanije je uvijek bio poznat i moglo ga se identificirati. Međutim, s globalizacijom i stvaranjem dioničkog društva, stvari su se uvelike promijenile. Velike korporacije poput Google-a, Coca Cole, Apple-a su se počele pojavljivati na burzi, došle su u vlasništvo milijuna ljudi (putem dionica) i da stvar bude kompliciranija, vlasništvo se konstantno mijenja s razmjenom dionica. U današnjem svijetu, javnost može poznavati većinskog vlasnika neke kompanije, može poznavati izvršnog direktora kompanije, ali ne može poznavati sve vlasnike Coca Cole, Google-a il...
Što se tiče pozitivnih promjena, globalizacija je omogućila ujedinjenje svjetskih tržišta, što je rezultiralo padom cijena proizvoda i razvojem zemalja trećeg svijeta kao i poboljšanjem standarda života siromašnih zemalja. Promijenila se dinamika međunarodnih odnosa na način da su zemlje počele svoje nesporazume sve više ekonomski, a manje vojno rješavati.
Poznata izjava francuskog ekonomista i teoretičara Frederica Bastiata, 'gdje proizvodi ne prelaze granicu, vojske hoće' potvrđuje princip da gotovo uvijek vojnom sukobu prethode ekonomske (nenasilne) sankcije.
S druge strane pak, svjedoci smo također negativnih posljedica globalizacije; od izrabljivanja jeftine radne snage u zemljama trećeg svijeta pa do rastućeg problema nezaposlenosti na Zapadu.
Međutim, najizazovniji negativni aspekti globalizacije su oni vezani za financije i kapital; pranje novca, porezna utočišta (mjesta koja uživaju vrlo niske poreze u svrhu privlačenja stranih kapitala), velike multinacionalne korporacije i banke koje s lakoćom premještaju goleme financijske kapitale uspijevajući pritom često izbjegnuti zakone nacionalnih država. Sve to je navelo mnoge stručnjake da zaključe kako se dogodio golemi preokret: od kapitala koji je bio u službi ekonomije do međunarodne ekonomije u službi kapitala.
Štoviše, promjene u gospodarstvu su se očitovale i na području vlasništva. U prošlosti, vlasnik kompanije je uvijek bio poznat i moglo ga se identificirati. Međutim, s globalizacijom i stvaranjem dioničkog društva, stvari su se uvelike promijenile. Velike korporacije poput Google-a, Coca Cole, Apple-a su se počele pojavljivati na burzi, došle su u vlasništvo milijuna ljudi (putem dionica) i da stvar bude kompliciranija, vlasništvo se konstantno mijenja s razmjenom dionica. U današnjem svijetu, javnost može poznavati većinskog vlasnika neke kompanije, može poznavati izvršnog direktora kompanije, ali ne može poznavati sve vlasnike Coca Cole, Google-a il...
