Neočekivani ratni planovi preko Signala: Kako je nova Trumpova administracija slučajno otkrila tajne udare na Jemen i otvorila Pandorinu kutiju sigurnosnih propusta

Snažni udari na položaje Hutija u Jemenu 15. ožujka donijeli su dramatični preokret u ionako eksplozivnoj situaciji na Bliskom istoku. Vijest da je SAD, pod vodstvom administracije Donalda Trumpa, izveo zračne napade stigla je poslijepodne po istočnoameričkom vremenu, no sada se doznaje da su planovi za napad bili objavljeni – slučajno ili iz nesmotrenosti – u grupnom chatu na aplikaciji Signal. Među primateljima se, sasvim neočekivano, našao i glavni urednik jednog utjecajnog američkog magazina, koji je potom o svemu napisao iscrpno izvješće. U njemu je otkrio nevjerojatne detalje o načinu na koji je vrh američke administracije "otvoreno" dijelio tajne o nadolazećem udaru, pa čak i konkretne informacije o oružju, vremenu udara i planiranim metama. Iako je najprije postojala sumnja u vjerodostojnost navodnih poruka – mogle su biti fabrikacija ili sofisticirana dezinformacijska kampanja – na kraju se pokazalo da su poruke autentične. Time se otvara zabrinjavajuće pitanje: kako je moguće da su najviši američki dužnosnici – uključujući ministra obrane, potpredsjednika i savjetnika za nacionalnu sigurnost – komunicirali na neodobrenoj aplikaciji o najosjetljivijim vojnim planovima, i to čak tako da je razgovor dospio do potpuno neovlaštene osobe?

Državni vrh SAD-a okupio se, barem prema zapisima iz curenja informacija, u grupnom chatu nazvanom "Houthi PC small group”. Taj bi naziv trebao upućivati na tzv. Principals Committee, odnosno užu jezgru dužnosnika koji se bave nacionalnom sigurnosti. U njoj se navodno nalaze ministar obrane Pete Hegseth, državni tajnik Marco Antonio Rubio (MAR), direktorica nacionalne obavještajne službe Tulsi Gabbard, potpredsjednik J. D. Vance i ostali najuži suradnici predsjednika Trumpa, uključujući i neke visoke dužnosnike Vijeća za nacionalnu sigurnost. Uz to, u toj se grupi razgovaralo o najosjetljivijim pitanjima vojne operacije – o oružju koje će biti upotrijebljeno, o točnim metama u Jemenu te o mogućim posljedicama udara na cijelu regiju. Sve je to, kako se sada pokazuje, u realnom vremenu dobivao i urednik časopisa Atlantic, sasvim nesvjestan da će uskoro postati "nevoljni svjedok" američkih planova za bombardiranje.

Cijela se situacija razvila tek nekoliko dana nakon što je novi Trumpov kabinet (inauguriran u siječnju 2025.) obećao energičniji odgovor na Hutije koje Washington službeno smatra terorističkom organizacijom).

Nakon što je neobični Signal chat oformljen, najprije je došao niz čudnih poruka. U tim se porukama Michael Waltz – koji bi trebao biti savjetnik za nacionalnu sigurnost – obraćao ostalima: ministru obrane Hegsethu, potpredsjedniku Vanceu, državnom tajniku Rubiju i drugim visokim dužnosnicima, tražeći od njih koordinaciju uoči predstojeće vojne akcije protiv Hutija. "Tim, u vašim high side inboxima imate zadatke po predsjedničkoj direktivi", pisalo je u jednoj poruci, pri čemu se "high side” odnosi na klasificirane vladine servere. Ipak, unatoč činjenici da se radilo o povjerljivim i krajnje osjetljivim informacijama, razgovor se odvijao na mobilnoj aplikaciji koja ni približno nije odobrena za dijeljenje tajnih podataka. K tome, nitko od prisutnih nije niti uočio da se u grupi nalazi i jedna osoba koja nije nipošto "unutra". Tek nakon što su počele padati bombe u Jemenu, dotični novinar uvjerio se da je sve stvarno.

Iz sadržaja poruka vidimo i određene političke tenzije unutar samog vrha nove administracije. Potpredsjednik Vance, čije je ime iskočilo u chatu, navodno je imao rezerve u pogledu pokretanja udara u ovom trenutku. Smatrao je kako Europska unija ima više koristi od slobode plovidbe kroz Sueski kanal te da SAD zapravo, "opet spašava Europu". Moguće je da unutar Trumpove administracije tinja određeno nezadovoljstvo politikom "vojnog zaštitništva" nad europskim interesima. Na to mu je ministar obrane Hegseth uzvratio da upravo sada treba djelovati, iz dva razloga: prvo, odgađanje bi moglo dovesti do curenja informacija; drugo, postoji mogućnost da Izrael sam djeluje protiv Hutija ili da se raspadne krhko primirje u Gazi, čime bi SAD izgubio inicijativu. Kao dodatni argument navedeno je da je bivši predsjednik Joe Biden navodno "zakazao" u obuzdavanju Hutija, pa Trumpova administracija sada nastoji potvrditi američku dominaciju i pokazati "jaču ruku".

U svim ovim raspravama oko toga treba li odmah napasti ili pričekati, vidljiv je i političko-ekonomski kontekst. Napadi na Jemen mogli bi podići cijene nafte, naročito ako dođe do širenja sukoba i posljedičnog ugrožavanja pomorskih putova kroz Crveno more i Adenski zaljev. To bi možda manje pogodilo SAD, a više Europu i globalnu trgovinu, no takav scenarij opet može izazvati kritike na domaćem terenu, posebno ako američko gospodarstvo uđe u volatilno razdoblje. S druge strane, sama Trumpova administracija već dugo naglašava potrebu da europski saveznici više "plate" za sigurnost koju dobivaju od SAD-a. Taj je stav u chat porukama vrlo otvoreno izrečen, čak i s naglaskom da se troškovi "pošalju" Europi i Egiptu, koji također ovise o slobodnoj plovidbi kroz Sueski kanal i okolna mora.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.