Američki dužnosnik Kurt Campbell, koordinator za regiju Indo-Pacifik, održao je ovog tjedna govor u sklopu think-tanka iz Washingtona, CSIS (Center for Strategic and International Studies), te se pritom osvrnuo na aktualno geopolitičko stanje u regiji za koju je zadužen. Dakako, glavni fokus njegovog izlaganja bio je na Kini i njenom jačanju. Pritom je spomenuo jedan termin koji se ne čuje tako često - naime, rekao je kako će regija Pacifika najvjerojatnije biti prostor gdje će se dogoditi "strateško iznenađenje". O čemu je riječ i što je uopće "strateško iznenađenje"? Na to ćemo se danas osvrnuti.
U svom govoru Campbell je poručio kako SAD ima "ogroman moralan, strateški i povijesni interes" prema Pacifiku, no smatra kako u isto vrijeme nije učinio dovoljno za ovu regiju naročito što se tiče direktne potpore. "Ako me pitate gdje se nalaze mjesta gdje ćemo najvjerojartnije vidjeti neku vrstu strateškog iznenađenja, onda je to vrlo vjerojatno Pacifik", rekao je.
Dodao je kako je to pitanje oko kojeg će biti najzabrinutiji tijekom iduće jedne do dvije godine. "Imamo jako malo vremena, moramo osnažiti suradnju sa zemljama kao što su Australija, Novi Zeland, Japan, Francuska, zemljama koje imaju interes na Pacifiku, kako bismo pojačali svoju igru preko cijele ploče", istaknuo je.
Dobro, ovo svakako nije prvi put da se urgira vlasti u Washingtonu da se još snažnije orijentiraju prema Pacifiku. To je nešto što je trebala biti glavna značajka drugog mandata bivšeg predsjednika Baracka Obame koji je još 2012., dakle prije cijelog desetljeća, najavio "veliki američki zaokret prema Aziji".
Ali što je zapravo "strateško iznenađenje"? Američki think-tank Atlantic Council bavi se ovom specifičnom temom u pitanju "što bi Bijela kuća trebala učiniti kada se dogodi strateško iznenađenje?". Pritom se nudi ova definicija strateškog iznenađenja: "Strateško iznenađenje je neočekivani razvoj događaja koji potkopava, ako ne i okončava naše uobičajene strateške pretpostavke kao i jednu ili više postojećih političkih linija te zahtjeva politički odgovor".
Ukratko - riječ je o nečem velikom i značajnom. Što se pak tiče pitanja što bi Bijela kuća trebala učiniti u slučaju da se dogodi takvo strateško iznenađenje, Atlantic Council navodi "tri zadatka" koje predsjednik SAD-a i njegova administracija trebaju odraditi odmah, simultano, ne jedan po jedan.
Prvi zadatak je - proširenje kruga kako bi se stekla perspektiva. U ovom prvom zadatku cilj je odmah pribaviti što veći broj savjetnika iz raznih pozadina kako bi se točno definirale sve značajke tog "strateškog iznenađenja". U takvom slučaju očekuje se da Bijela kuća pozove u pomoć naučnike, think-tankove i druge relevantne strane.
Drugi zadatak je - ostajanje pri strukturiranom procesu donošenja odluka. Ovdje se argumentira kako administracija ne bi smjela pristupati s ad hoc rješenjima, odnosno upozorava se da bi improvizirani pristupi mogli situaciju po SAD učiniti još težom. Drugim riječima, zagovara se oprezniji pristup.
Treći zadatak je - pogled unatrag. Ovdje se navodi kako će sve razine američke vlasti, kao i budući povjesničari, imati korist od pogleda unatrag i analiza koje će sagledati sve aspekte ove strateške promjene i kako je do iste uopće došlo.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
