Uvriježeno je mišljenje da petromonarhije na Perzijskom zaljevu ponajviše ovise o volji velikog susjeda Saudijske Arabije. Doista, zemlje Zaljevske suradnje – Kuvajt, Bahrein, Katar i Ujedinjeni arapski emirati često ovise o pomoći i logistici Rijada, te diplomatskim vještinama Omana. Međutim, to nikako ne znači da ove zemlje nemaju vlastitu državnost i vlastite politike. Da nije tako, one jednostavno ne bi postojale kao nezavisne države pod upravom jednih od najbogatijih obitelji svijeta. Stoga ne iznenađuje da pojedine zemlje prave vlastitu diplomatsku agendu, nastojeći time povećati svoje dobitke u određenom konkurentskom okruženju prema ostalim sličnim državama.
Katar se svakako ističe među njima. Zemljovid saveza na Bliskom istoku se rapidno mijenja pod utjecajem regionalnih i međunarodnih sukoba. Nakon što je sklopljen nuklearni dogovor s Iranom u srpnju i nakon što je Zapad općenito poboljšao odnose s Iranom, nekoliko je zemalja u regiji počelo promišljati vlastite odnose s Teheranom. Zemlje Perzijskog zaljeva su se žalile na širenje iranskog utjecaja u regiji i pokušale su zaustaviti tu novostvorenu i jaku ulogu susjeda preko puta Zaljeva.
Iran sa sobom nosi snažne revolucionarne poruke, a iskustvo Islamske revolucije 1979. jasno govori da je cilj takve revolucije zbacivanje monarhije kao neprirodnog oblika vlasti u muslimanskim zemljama. Uz to, na Arabijskom poluotoku vlast drže obitelji koje su pripadnici vehabitskog učenja sunitskog islama (uz izuzetak Omana). Snažni vjerski poriv gura i jednu i drugu stranu prema slojevitom i strukturalno stvorenom napretku svojih denominacija, što se seli u sferu političkog utjecaja na manje zemlje.
Nakon potpisivanja nuklearnog dogovora s Iranom neke zemlje Perzijskog zaljeva, a posebice Katar, nastojale su umanjiti napetosti i započele su razgovarati s Iranom. Naime, nedavni iranski stavovi dozvolili su zemljama koje su se prilagodile opiranju utjecaja Teherana u regiji, da promisle o svojim stavovima. U Iranu su posebice umjereni konzervativci i reformisti skloni otvaranju prema arabijskim zemljama. Sredinom listopada čelnik Vijeća svrsishodnosti, koje razmatra sporove između parlamenta i Vijeća čuvara, inače jedan od najdugovječnijih i najmoćnijih iranskih političara, bivši predsjednik ajatolah Ali Akbar Hašemi Rafsandžani, rekao je da je poboljšanje iranskih veza sa Saudijskom Arabijom potrebno i da će biti moguće temeljeno na zajedničkim interesima i poštivanju, odnosno na istom obliku shvaćanja odnosa sa Zapadom.
U isto vrijeme je iranski ministar vanjskih poslova Mohamad Džavad Zarif rekao da nije ni Iranu niti Saudijskoj Arabiji u cilju da naštete jedni drugima, jer su Iran i arapske zemlje u istom brodu koji tone. Kako god bilo, nakon početka pregovora o Siriji, gdje su prisutni i Iran ...
Katar se svakako ističe među njima. Zemljovid saveza na Bliskom istoku se rapidno mijenja pod utjecajem regionalnih i međunarodnih sukoba. Nakon što je sklopljen nuklearni dogovor s Iranom u srpnju i nakon što je Zapad općenito poboljšao odnose s Iranom, nekoliko je zemalja u regiji počelo promišljati vlastite odnose s Teheranom. Zemlje Perzijskog zaljeva su se žalile na širenje iranskog utjecaja u regiji i pokušale su zaustaviti tu novostvorenu i jaku ulogu susjeda preko puta Zaljeva.
Iran sa sobom nosi snažne revolucionarne poruke, a iskustvo Islamske revolucije 1979. jasno govori da je cilj takve revolucije zbacivanje monarhije kao neprirodnog oblika vlasti u muslimanskim zemljama. Uz to, na Arabijskom poluotoku vlast drže obitelji koje su pripadnici vehabitskog učenja sunitskog islama (uz izuzetak Omana). Snažni vjerski poriv gura i jednu i drugu stranu prema slojevitom i strukturalno stvorenom napretku svojih denominacija, što se seli u sferu političkog utjecaja na manje zemlje.
Nakon potpisivanja nuklearnog dogovora s Iranom neke zemlje Perzijskog zaljeva, a posebice Katar, nastojale su umanjiti napetosti i započele su razgovarati s Iranom. Naime, nedavni iranski stavovi dozvolili su zemljama koje su se prilagodile opiranju utjecaja Teherana u regiji, da promisle o svojim stavovima. U Iranu su posebice umjereni konzervativci i reformisti skloni otvaranju prema arabijskim zemljama. Sredinom listopada čelnik Vijeća svrsishodnosti, koje razmatra sporove između parlamenta i Vijeća čuvara, inače jedan od najdugovječnijih i najmoćnijih iranskih političara, bivši predsjednik ajatolah Ali Akbar Hašemi Rafsandžani, rekao je da je poboljšanje iranskih veza sa Saudijskom Arabijom potrebno i da će biti moguće temeljeno na zajedničkim interesima i poštivanju, odnosno na istom obliku shvaćanja odnosa sa Zapadom.
U isto vrijeme je iranski ministar vanjskih poslova Mohamad Džavad Zarif rekao da nije ni Iranu niti Saudijskoj Arabiji u cilju da naštete jedni drugima, jer su Iran i arapske zemlje u istom brodu koji tone. Kako god bilo, nakon početka pregovora o Siriji, gdje su prisutni i Iran ...
