Gotovo četrdeset godina nakon što je narod zbacio desničarskog diktatora Anastasia Somozu Debaylea, srednjoamerička država Nikaragva ponovno se našla usred političkih nemira i promjena. Početkom svibnja je započeo snažan otpor predsjedniku Danielu Ortegi koji je predložio promjenu socijalnog osiguranja i naložio poreznim obveznicima veće izdvajanje za program dok je istovremeno smanjio subvencije države. Nikaragva je jedna od najsiromašnijih zemalja Latinske Amerike, pa je odgovor javnosti bio brz i silovit, s prosvjednicima na ulici. Policija se uskoro također našla na ulicama i pravom municijom pokušala spriječiti nerede. Prema raznim podacima, poginulo je oko šezdeset ljudi, među kojima i jedan mladi novinar, a preko četiri stotine osoba je ranjeno.
Nikaragva tako pokazuje dalje napore za sprječavanjem posljedica stoljeća diktature, građanskog rata i prirodnih nepogoda, kao i svoje uloge u krijumčarenju droge prema Sjedinjenim Državama. Nikaragva se tradicionalno oslanjala na poljoprivredni izvoz za održavanje svog gospodarstva, ali sve manje nacionalno bogatstvo je ostalo u rukama elitnih obitelji španjolskog porijekla, a osobito u rukama obitelji Somoza koja de facto vlada Nikaragvom od sredine 20. stoljeća. S potporom Sjedinjenih Država, Somoze su vladale zemljom između 1937. i sandinističke revolucije 1979. godine. Sandinistička fronta nacionalnog oslobođenja osnovana je 1961. i od tada se borila protiv Anastasia Somoze koristeći socijalističku orijentaciju. Sandinisti su započeli niz demokratskih promjena nakon preuzimanja vlasti i počeli su graditi zemlju na socijalističkim i marksističkim načelima. Managua se snažno povezala s Kubom i Sovjetskim Savezom, pa su Sjedinjene Države uvele sankcije i putem obavještajnih službi i pobunjenika vodili borbu protiv sandinističkog režima. Sandinisti su izgubili vlast 1990. godine nakon demokratskih izbora. Ipak, ostali su jednom od najjačih političkih stranka Nikaragve, iako se 1995. godine stranka raspala na dva dijela, jer se odvojio Pokret sandinističke obnove.
Ovaj je pokret jačao i 2006. godine je iznjedrio pobjedničkog predsjedničkog kandidata Daniela Ortegu. Svoj treći petogodišnji mandat je osvojio 2016. godine, a njegova žena Rosario Murillo je potpredsjednica. Njegovi ga protivnici optužuju za pokušaj konsolidiranja obiteljske vlasti nad Nikaragvom jer je članove obitelji postavio na ključne pozicije. Ortega ima snažnu potporu provincije i siromašnih stanovnika koji su ostvarili barem korak do boljeg blagostanja unutar njegovih socijalnih programa. Ostvario je stabilan gospodarski rast, pala je razina siromaštva i nasilja. No, čini se da je vrijeme Ortegine obiteljske vlasti pri kraju. Njegova žena, koja je ujedno i njegova glasnogovornica, prozvala je prosvjednike krvožednim kriminalcima...
Nikaragva tako pokazuje dalje napore za sprječavanjem posljedica stoljeća diktature, građanskog rata i prirodnih nepogoda, kao i svoje uloge u krijumčarenju droge prema Sjedinjenim Državama. Nikaragva se tradicionalno oslanjala na poljoprivredni izvoz za održavanje svog gospodarstva, ali sve manje nacionalno bogatstvo je ostalo u rukama elitnih obitelji španjolskog porijekla, a osobito u rukama obitelji Somoza koja de facto vlada Nikaragvom od sredine 20. stoljeća. S potporom Sjedinjenih Država, Somoze su vladale zemljom između 1937. i sandinističke revolucije 1979. godine. Sandinistička fronta nacionalnog oslobođenja osnovana je 1961. i od tada se borila protiv Anastasia Somoze koristeći socijalističku orijentaciju. Sandinisti su započeli niz demokratskih promjena nakon preuzimanja vlasti i počeli su graditi zemlju na socijalističkim i marksističkim načelima. Managua se snažno povezala s Kubom i Sovjetskim Savezom, pa su Sjedinjene Države uvele sankcije i putem obavještajnih službi i pobunjenika vodili borbu protiv sandinističkog režima. Sandinisti su izgubili vlast 1990. godine nakon demokratskih izbora. Ipak, ostali su jednom od najjačih političkih stranka Nikaragve, iako se 1995. godine stranka raspala na dva dijela, jer se odvojio Pokret sandinističke obnove.
Ovaj je pokret jačao i 2006. godine je iznjedrio pobjedničkog predsjedničkog kandidata Daniela Ortegu. Svoj treći petogodišnji mandat je osvojio 2016. godine, a njegova žena Rosario Murillo je potpredsjednica. Njegovi ga protivnici optužuju za pokušaj konsolidiranja obiteljske vlasti nad Nikaragvom jer je članove obitelji postavio na ključne pozicije. Ortega ima snažnu potporu provincije i siromašnih stanovnika koji su ostvarili barem korak do boljeg blagostanja unutar njegovih socijalnih programa. Ostvario je stabilan gospodarski rast, pala je razina siromaštva i nasilja. No, čini se da je vrijeme Ortegine obiteljske vlasti pri kraju. Njegova žena, koja je ujedno i njegova glasnogovornica, prozvala je prosvjednike krvožednim kriminalcima...
