Kubanska Nacionalna skupština je 19. travnja službeno potvrdila da je 57-godišnji Miguel Diaz-Canel postao novi predsjednik Kube što je bio čin kojim je službeno završila vladavina braće Castro koja je trajala skoro šezdeset godina. On je izglasan sa 603 glasa za i jednim protiv na poziciju čelnika kubanskog Državnog vijeća što je pozicija koja označava državnog poglavara.
Novi predsjednik označava svitanje nove ere na karipskom otoku koji se duboko identificirao s dinastijom Castro koja je trijumfirala slavnom revolucijom 1959. što je dovelo do uspostave najtrajnijeg komunističkog sustava u Zapadnoj hemisferi. Sada konačno vlast preuzima nova generacija dužnosnika koja je rođena nakon Kubanske revolucije. Postavljaju se mnoga pitanja o putevima kojim će krenuti Republika Kuba i kakva budućnost očekuje komunistički bastion? Usavršavanje socijalizma, održavanje statusa quo ili pad komunističkog poretka? To su samo neke od mogućih opcija.
Kad se pogleda politički put Diaza-Canela, vidi se da je on političar koji je napravio svoju karijeru na temelju konsenzusa službene politike pa se očekuje da njegovi potezi budu u skladu s većinskim mišljenjem ključnih komunističkih čelnika. Rođen je 1960. kao sin mehaničara u provinciji Santa Clara. Postao je elektronički inženjer na Središnjem sveučilištu u Las Villasu prije nego što se pridružio kubanskim Revolucionarnim oružanim snagama. Poslije je radio kao profesor na fakultetu i izgradio je dobre odnose u partiji. 1987. poslan je kao kubanski predstavnik u Nikaragvu gdje je sandinistička vlada u građanskom ratu primala veliku pomoć od Kube. Postao je partijski sekretar tijekom "specijalnog perioda" devedesetih kada je slom SSSR-a doveo Castrov režim na rub kolapsa zbog opće nestašice svega. Razvio je reputaciju pristupačnog i efikasnog menadžera koji je dolazio na sastanke ležerno obučen. Znao je pokazati i osobne inicijative pa je tako odbio zatvoriti otvorenu lokaciju za sastanke istospolnih parova i kao ministar obrazovanja 2013. odbio je ugasiti sveučilišnu stranicu koja je kritizirala vlast.
Kao prvi potpredsjednik Kube Diaz-Canel je bio svjestan tajnog procesa pomirenja sa Sjedinjenim Državama koje je vodilo do "kubanskog zatopljenja". U svom inauguracijskom govoru, novi predsjednik je odao počast Fidelu i Raulu Castru kao i povijesnoj generaciji kubanskih revolucionara koji su šest desetljeća vodili egzotični otok na Karibima. Zavjetovao se da će nastaviti "kontinuitet Kubanske revolucije" i uključiti 86-godišnjeg Raula Castra u "proces donošenja najvažnijih odluka za budućnost nacije". Istaknuo je oprezne promjene koje bi se trebale događati, ali uvijek u kontekstu socijalizma. "Nema prostora za one koji teže restauraciji kapitalizma. Branit ćemo revoluciju i nastaviti unapređivati socijaliza...
Novi predsjednik označava svitanje nove ere na karipskom otoku koji se duboko identificirao s dinastijom Castro koja je trijumfirala slavnom revolucijom 1959. što je dovelo do uspostave najtrajnijeg komunističkog sustava u Zapadnoj hemisferi. Sada konačno vlast preuzima nova generacija dužnosnika koja je rođena nakon Kubanske revolucije. Postavljaju se mnoga pitanja o putevima kojim će krenuti Republika Kuba i kakva budućnost očekuje komunistički bastion? Usavršavanje socijalizma, održavanje statusa quo ili pad komunističkog poretka? To su samo neke od mogućih opcija.
Kad se pogleda politički put Diaza-Canela, vidi se da je on političar koji je napravio svoju karijeru na temelju konsenzusa službene politike pa se očekuje da njegovi potezi budu u skladu s većinskim mišljenjem ključnih komunističkih čelnika. Rođen je 1960. kao sin mehaničara u provinciji Santa Clara. Postao je elektronički inženjer na Središnjem sveučilištu u Las Villasu prije nego što se pridružio kubanskim Revolucionarnim oružanim snagama. Poslije je radio kao profesor na fakultetu i izgradio je dobre odnose u partiji. 1987. poslan je kao kubanski predstavnik u Nikaragvu gdje je sandinistička vlada u građanskom ratu primala veliku pomoć od Kube. Postao je partijski sekretar tijekom "specijalnog perioda" devedesetih kada je slom SSSR-a doveo Castrov režim na rub kolapsa zbog opće nestašice svega. Razvio je reputaciju pristupačnog i efikasnog menadžera koji je dolazio na sastanke ležerno obučen. Znao je pokazati i osobne inicijative pa je tako odbio zatvoriti otvorenu lokaciju za sastanke istospolnih parova i kao ministar obrazovanja 2013. odbio je ugasiti sveučilišnu stranicu koja je kritizirala vlast.
Kao prvi potpredsjednik Kube Diaz-Canel je bio svjestan tajnog procesa pomirenja sa Sjedinjenim Državama koje je vodilo do "kubanskog zatopljenja". U svom inauguracijskom govoru, novi predsjednik je odao počast Fidelu i Raulu Castru kao i povijesnoj generaciji kubanskih revolucionara koji su šest desetljeća vodili egzotični otok na Karibima. Zavjetovao se da će nastaviti "kontinuitet Kubanske revolucije" i uključiti 86-godišnjeg Raula Castra u "proces donošenja najvažnijih odluka za budućnost nacije". Istaknuo je oprezne promjene koje bi se trebale događati, ali uvijek u kontekstu socijalizma. "Nema prostora za one koji teže restauraciji kapitalizma. Branit ćemo revoluciju i nastaviti unapređivati socijaliza...
