
Neispričane priče iza modernog sjaja i povijest koja ne spava: Što svijet ne zna, i još uvijek ne želi znati, o Južnoj Koreji
Na površini, Južna Koreja djeluje kao stabilna i prosperitetna demokracija, no unutar društva postoje snažne napetosti kojih "vanjskih svijet" često nije niti svjestan. Ovaj unutarnji sukob, koji se godinama razvijao, a danas bi se mogao opisati kao trenutačni sraz između konzervativnih i liberalnih snaga (ako koristimo prigodne opise), kulminirao je današnjim uhićenjem predsjednika Yoon Suk Yeola i najvećom ustavnom krizom od demokratizacije kasnih 1980-ih.
Konzervativne snage, često povezane sa tradicionalnim vrijednostima i čvrstim sigurnosnim politikama, dugo su dominirale političkom scenom zemlje. S druge strane, liberali zagovaraju progresivnije pristupe, veću transparentnost i pomirenje sa Sjevernom Korejom (sjetimo se prethodne administracije na čelu s predsjednikom Moon Jae-inom i njegovim susretima s liderom Sjeverne Koreje). Sukob između ovih dviju struja nije samo politički, već i ideološki, što dovodi do duboke polarizacije unutar društva.
Napetosti su se značajno pojačale tijekom mandata predsjednika Yoona, čije su kontroverzne odluke izazvale snažne reakcije s obje strane. Njegovo kratkotrajno proglašenje izvanrednog stanja u prosincu dovelo je do masovnih prosvjeda i produbilo nepovjerenje među građanima. Dok jedni vide njegove poteze kao nužne za očuvanje stabilnosti i nacionalne sigurnosti, drugi ih smatraju prijetnjom demokraciji i povratkom autoritarnim praksama iz prošlosti (nešto na što ćemo se detaljnije osvrnuti danas). Dakako, sve skupa je pod utjecajem i velike tranzicije koja će se za koji dan dogoditi u SAD-u. Ne čudi stoga da mnogi pro-Yoon prosvjednici direktno apeliraju na Donalda Trumpa da "spasi situaciju" jer sebe vide kao dio šire snage koju bi Trump trebao predstavljati (anti-komunisti, nacionalisti...).
Da bismo razumjeli aktualnu političku krizu u Južnoj Koreji, potrebno je vratiti se nekoliko desetljeća unatrag i osvrnuti se na razdoblje vojnih režima koji su oblikovali modernu povijest zemlje. Od 1960-ih do kasnih 1980-ih, Južna Koreja bila je pod autoritarnom vlašću vođa poput Park Chung-heeja i Chun Doo-hwana. Iako su ti režimi bez sumnje pridonijeli brzom gospodarskom rastu, poznatom kao "Čudo na rijeci Han", cijena toga bila je značajno ograničenje građanskih sloboda i sustavna kršenja ljudskih prava.
Zapadni saveznici, posebno SAD, pružali su podršku ovim vladama, gledajući na njih kao na ključne partnere u hladnoratovskoj borbi protiv komunizma. U očima Zapada, stabilnost i anti-komunistička politika bili su prioriteti, često na štetu demokratizacije i poštivanja ljudskih prava (odnosno upravo koncepta kojeg su navodno zagovarali). Takav pristup ostavio je duboke tragove u korejskom društvu, stvarajući nepovjerenje prema inozemnim utjecajima i dvojbe oko istinskih motiva međunarodne podrške.
Čelnici Vojnog revolucionarnog komiteta na fotografiji 20. svibnja 1961., četiri dana nakon puča: predsjednik Chang Do-yong (lijevo) i potpredsjednik Park Chung Hee (desno) Nasljeđe vojnih režima i dalje odjekuje u današnjoj političkoj klimi Južne Koreje. Autoritarne tendencije i dalje su prisutne, manifestirajući se kroz političke skandale i optužbe za zlouporabu vlasti. Nedavni događaji, uključujući uhićenje predsjednika Yoona, podsjećaju na prošle izazove u tranziciji prema demokraciji 80-ih godina.
Unutarnje napetosti između konzervativnih i liberalnih snaga potaknute su povijesnim sukobima i različitim vizijama budućnosti zemlje. Konzervativci često naglašavaju potrebu za snažnim vodstvom i nacionalnom sigurnošću, dok liberali zagovaraju veće građanske slobode i transparentnost (iako i sami nerijetko upadaju u kontradikcije i skandale). Ova podjela, ukorijenjena u povijesnim iskustvima s autoritarnim vladama, svakako doprinosi aktualnoj političkoj nestabilnosti.
Važno je također istaknuti da međunarodna zajednica često pojednostavljuje složenost korejske politike. Idealiziranje Južne Koreje kao stabilne demokracije može zasjeniti dublje probleme i izazove s kojima se društvo suočava. Kritičko promišljanje o ulozi Zapada u podržavanju prošlih režima i njihov utjecaj na današnje stanje može pružiti uvide u razumijevanje trenutne krize. Jer Trump dolazi za nekoliko dana, a njegov stav prema Južnoj Koreji i koje snage će podržati mogao bi dodatno eskalirati situaciju.
Dok javnost često percipira Južnu Koreju kao demokratsku i otvorenu zemlju, postoje brojni primjeri kršenja ljudskih prava koji su ostali nepoznati međunarodnoj zajednici.
Jedan od primjera je poprilično neadekvatno postupanje prema migrantskim radnicima, koji su često izloženi eksploataciji i diskriminaciji. Unatoč gospodarskom rastu, prava ovih radnika često su zanemarena, a njihovi pokušaji organiziranja sindikata nailaze na otpor i represiju. Slučajevi nasilja nad migrantima rijetko dospijevaju u medije, a Vlada često ne poduzima adekvatne mjere za njihovu zaštitu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.