Francuski predsjednik Emmanuel Macron poprilično je izgubio obraz i ono što je ostalo od njegovog predsjedničkog stava kada je spao na korištenje vulgarizama pri obraćanju onom dijelu nacije koji se još nije ili pak ni ne namjerava cijepiti se. Macron je u intervjuu za list Le Parisien poručio kako želi "raspiz*iti" necijepljeni dio populacije na način da će im kontinuirano uvoditi sve veće i veće zabrane sve dok ovi ne pokleknu i ne cijepe se.
Ovo već samo po sebi je krajnje sramotno obraćanje jednog predsjednika, kamoli predsjednika koji gaji ambicije da bi baš on trebao postati vođa Europe sad kad je njemačka kancelarka Angela Merkel otišla u zasluženu mirovinu. Vođa Europe sigurno neće i ne može biti, a niti će se približiti statusu kojeg je imala njemačka kancelarka koja nikad nije padala na ovako niske grane.
No, njegov vulgarni komentar još bi se moglo propustiti kao nešto ne vrijedno izdvajanja odveć vremena, jer znamo tko je Emmanuel Macron i s kakvim se sve hendikepima bori - njegov pokušaj glumljenja "opasnog momka" proizlazi ravno iz njegovih vlastitih nesigurnosti, što ne iznenađuje za čovjeka koji je cijelu svoju karijeru pomno oblikovan da bi bio tamo gdje upravo sad jest, no to su već rasprave za stručnjake u domeni psihologije. Onaj pravi problem je pak njegova druga izjava koja je donekle ostala skrivena zbog vulgarizma koji se nametnuo u naslovnicama. Naime, Macron u intervjuu također argumentira kako necijepljene osobe ugrožavaju druge osobe svojom "slobodom" (da se ne cijepe) te zbog toga ističe kako oni "nisu građani".
U prvom segmentu Macron se jednostavno osramotio i pokazao se nedostatnim funkcije na kojoj se našao, ali ova izjava zahtijeva znatno konkretniji osvrt. Reći da netko "nije građanin" je vrlo blizu konstatacije da netko "nije čovjek" ili da je nepodoban, opasan, problem, smetnja, "ispod-čovjek" možda? Nemoguće je ne biti instant ošinut usporedbama iz najmračnijih perioda europske povijesti.
Jasno, nije shodno za reći da ova getoizacija necijepljenih podsjeća na tretman židovskog stanovništva od strane naci-fašističkih režima u prvoj polovici prošlog stoljeća jer postoje neke itekako velike razlike. Kao prvo, necijepljeni uvijek mogu postati cijepljeni i na taj način izbjeći daljnje šikaniranje sve okrutnijeg sistema. Kao drugo, restrikcije koje se trenutačno uvode necijepljenima nikako se ne mogu direktno uspoređivati sa zlokobnim programima fizičke eksterminacije židovskog stanovništva u dijelovima Europe pod kontrolom nacista i njihovih kolaboracionista. Ali to je nešto što ne treba ni spominjati, svakoj razumnoj osobi je itekako jasno da nije moguće povući paralelu i znak jednakosti. Ovdje je riječ o nečem drugom, ovdje govorimo o dehumanizaciji koja korača, koja ako se nastavi kretati bez ikakvog otpora i sprečavanja može zaista postati nešto novo-odvratno što u ovom trenutku još ne možemo niti zamisliti.
Lekcija iz 20. stoljeća je uvijek ta da se dogodilo nezamislivo. Da se dogodilo više nego što su i većina pesimista očekivali da će se dogoditi. Činjenica da su puni vlakovi civila odvođeni u konc-logore smrti pokazuje nam da mnogi sve do kraja nisu mogli svjesno povjerovati da bi moglo zaista do toga doći.
Nitko ovdje ne tvrdi da će Macron u utorak necijepljene nazvati ne-građanima, u srijedu ih početi popisivati, a u četvrtak ih odvoditi u nepoznatom pravcu. Takve scenarije nemamo, ali od same nade da ih nikad nećemo ni imati se ne gradi mirna budućnost. Pojava vertikalne dehumanizacije je znak za uzbunu koji se više ne može ignorirati i sad je presudni trenutak za stvaranje jednog daleko šireg fronta otpora, a u Europi i svijetu to se već i događa.
Da se to događa možemo vidjeti i u činjenici da je ljevičarska opozicija dominantnom sistemu počela znatno snažnije prihvaćati poruku borbe protiv anti-radničkih mjera koje se pakiraju zajedno s epidemiološkim mjerama. Ljudi kao što su Max Blumenthal, Glenn Greenwald i drugi danas snažno istupaju i osuđuju napad na radničku klasu. Tom glasu pridružuje se i istaknuti francuski ljevičar, predsjednički kandidat Jean-Luc Melenchon. Tu je i bivši šef britanske Laburističke stranke, Jeremy Corbin, koji je poručio kako je "nemoralno i fundamentalno anti-radnički" davati otkaze radnicima zato jer se ne žele cijepiti.
Naravno, tu egzistira i tzv. "ljevica" koja jedva čeka da gore spomenute optuži za "ulazak u savez s krajnjom desnicom". To su apsurdne izjave i dolaze od strane oportunih tehnokrata koji uporno vole sami sebi lijepiti ljevičarske etikete. Ne, borba protiv anti-radničkih mjera nije nikakav ulazak u savez s "krajnjom desnicom" i konspiratologijom jer front borbe se otvara na jednoj sasvim drugoj strani - tek je neprijatelj isti.
U širem kontekstu stvari nitko ne bi bio sretniji od Macrona i njemu sličnih da na dva pola otpora traje međusobni konflikt, ali to se neće dogoditi. Macron kao da je već zaboravio na Gilets jaunes jer upravo su Žuti prsluci bili direktna ulična potvrda da ljevica i desnica itekako mogu, jer moraju, marširati zajedno kad im živote ugrožava nešto što se smjestilo u vrhove tornjeva.
Macron naivno misli da će se dodvoriti skupini od 78.5% Francuza koji su do sad primili barem jednu dozu cjepiva te da će ga ovi radosno ponovno izabrati na izborima koji slijede u travnju. Nije mu jasno da tih 78.5% nije jurišalo podignutog rukava čim su se cjepiva pojavila već da i među njima ima velik broj onih koje je već ranije uspio "raspiz*iti", ali teško da ga zbog toga smatraju pozitivcem.
Ljudi se cijepe iz raznih razloga. Stariji i oni slabijeg zdravlja svjesni su da im cjepivo vrlo vjerojatno pomaže prebroditi zarazu bez nekih znatno težih posljedica. Oni izvan te kategorije najčešće se cijepe zbog straha - a strah se tijekom ove dvije godine promicao neumorno - zbog pritiska poslodavca ili pak zbog društvenog pritiska.
Mnogi cijepljeni još uvijek ne gledaju na necijepljene kao na "ne-građane", prije svega zato što ako išta znaju o karakteristikama ove pandemije onda znaju da nisu necijepljeni ti koji će ih ugroziti ako su oni sami cijepljeni. Ugroziti ih eventualno mogu lažne reklame glavnih proizvođača cjepiva koji ljudima pričaju da su "sigurni" ako se cijepe pa se ljudi znatno manje paze (i na kraju zaraze, a teške posljedice ne moraju nužno biti samo smrt). U konačnici najveći krivac za gotovo 5.5 milijuna mrtvih od početka pandemije su isključivo neodgovorne vlasti koje zbog ekonomije nisu bile voljne iskorijeniti virus još u proljeće 2020. godine!
No, dehumanizacija je jako opasna stvar, baš kao i ljudski mozak koji se nebrojeno puta kroz bližu i daljnju povijest pokazao kao "spužva" koja se teško nosi s tako postavljenim stvarima. Možda netko danas ne gleda na necijepljene s animozitetom, ali ako vladajući sistem u dosluhu s vodećim medijima nastavi propagirati dehumanizaciju ona će kontaminirati i zdravo moždano tkivo.
Emmanel Macron napravio je prvi potez, uistinu zlokoban i zločinački prvi potez. Otvorio je Pandorinu kutiju dehumanizacije. Štafetu najgore ideologije sad predaje drugim istomišljenicima i to iz pozicije jednog od glavnih centara moći Europe.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
