Američke administracije uvijek su bile blagonaklone prema Izraelu, ali ova prethodna Trumpova uspjela je ih sve nadmašiti. Trebalo bi nam poprilično prostora da nabrojimo sve Trumpove "poklone" Izraelu, zaista ih je puno... Spomenimo tek prebacivanje ambasade iz Tel Aviva u Jeruzalem, priznanje Golanske Visoravni kao sastavnog dijela Izraela, nemilosredne sankcije prema glavnom izraelskom neprijatelju, Iranu...
Očekivalo bi se da uz sve to tetošenje SAD može od Izraela očekivati, ako ništa drugo, da im bude privrženi bliskoistočni saveznik koji će biti i ostati usko vezani uz SAD i američke interese. No, u Izraelu znaju jako dobro da to nije dobro po njih tako da ova očekivanja od strane SAD-a redovno ne bivaju ispunjena.
Nije tajna da Izrael ima dobre odnose s Rusijom i koliko god SAD demonizirao Rusiju Izrael se na to gotovo uopće niti ne osvrće.
Jasno SAD je uvijek partner broj 1. U proljeće 2017. izraelski premijer Benjamin Netanyahu poručio je kako je bilateralni odnos sa supersilom nešto što se može opisati kao "bračno blaženstvo" - no, nije mislio na SAD već na najvećeg američkog rivala protiv kojeg se Trump borio na sve načine (jedino vojno nije probao) kroz cijelu svoju administraciju - Netanyahu je mislio na Kinu!
To je svakako zanimljivo. U vrijeme dok je Trump potpisivao da priznaje Jeruzalem kao glavni grad Izrael, dok je zatvarao oči na masovnu ilegalnu izraelsku izgradnju na prostoru Zapadne Obale, izraelski vrh je slavio sve bolje odnose koje grade s Kinom.
"To je brak stvoren u nebesima", komentirao je tada Netanyahu ne mogavši skriti svoje oduševljenje izraelsko-kineskim odnosima. Razumljivo, Izrael je svjestan koliko može dobiti od tog odnosa i sigurno ga neće zapostavljati. Već 20 godina intenzivno se razvijaju izraelsko-kineski odnosi bazirani primarno na investicijama i ekonomiji.
Izrael je u stanju posve ignorirati da SAD opsjeda sve veći strah da bi ih upravo Kina mogla uskoro prestići na poziciji najveće ekonomske sile svijeta. Fokusirani na svoje vlastite interese Izraelci su u stanju zaboraviti i na činjenicu da Kina u isto vrijeme jako dobro posluje i s njihovim već spomenutim najvećim regionalnim neprijateljem Iranom. Kako to? Možda zato što znaju (a nisu jedini) da Kina nije sila koja će pokoravati svijet ideologijom i svrstanošću. Kineski modus operandi je prije svega ekonomija i kontinuirani progres. Na taj način "osvajaju svijet", a to je možda i glavni razlog zašto ih se SAD boji. Kina nije poput Rusije da će dolaziti u bliske susrete s američkom vojskom kao što se događa već godinama na prostoru Sirije. Kina samo "šuti i radi" (iako pitanje do kad, teško da će Kina zauvijek ignorirati i ideološku komponentu geopolitike).
Izraelu ne smeta ni činjenica da Peking otvoreno podržava Palestince. Očito je da imaju n...
Očekivalo bi se da uz sve to tetošenje SAD može od Izraela očekivati, ako ništa drugo, da im bude privrženi bliskoistočni saveznik koji će biti i ostati usko vezani uz SAD i američke interese. No, u Izraelu znaju jako dobro da to nije dobro po njih tako da ova očekivanja od strane SAD-a redovno ne bivaju ispunjena.
Nije tajna da Izrael ima dobre odnose s Rusijom i koliko god SAD demonizirao Rusiju Izrael se na to gotovo uopće niti ne osvrće.
Jasno SAD je uvijek partner broj 1. U proljeće 2017. izraelski premijer Benjamin Netanyahu poručio je kako je bilateralni odnos sa supersilom nešto što se može opisati kao "bračno blaženstvo" - no, nije mislio na SAD već na najvećeg američkog rivala protiv kojeg se Trump borio na sve načine (jedino vojno nije probao) kroz cijelu svoju administraciju - Netanyahu je mislio na Kinu!
To je svakako zanimljivo. U vrijeme dok je Trump potpisivao da priznaje Jeruzalem kao glavni grad Izrael, dok je zatvarao oči na masovnu ilegalnu izraelsku izgradnju na prostoru Zapadne Obale, izraelski vrh je slavio sve bolje odnose koje grade s Kinom.
"To je brak stvoren u nebesima", komentirao je tada Netanyahu ne mogavši skriti svoje oduševljenje izraelsko-kineskim odnosima. Razumljivo, Izrael je svjestan koliko može dobiti od tog odnosa i sigurno ga neće zapostavljati. Već 20 godina intenzivno se razvijaju izraelsko-kineski odnosi bazirani primarno na investicijama i ekonomiji.
Izrael je u stanju posve ignorirati da SAD opsjeda sve veći strah da bi ih upravo Kina mogla uskoro prestići na poziciji najveće ekonomske sile svijeta. Fokusirani na svoje vlastite interese Izraelci su u stanju zaboraviti i na činjenicu da Kina u isto vrijeme jako dobro posluje i s njihovim već spomenutim najvećim regionalnim neprijateljem Iranom. Kako to? Možda zato što znaju (a nisu jedini) da Kina nije sila koja će pokoravati svijet ideologijom i svrstanošću. Kineski modus operandi je prije svega ekonomija i kontinuirani progres. Na taj način "osvajaju svijet", a to je možda i glavni razlog zašto ih se SAD boji. Kina nije poput Rusije da će dolaziti u bliske susrete s američkom vojskom kao što se događa već godinama na prostoru Sirije. Kina samo "šuti i radi" (iako pitanje do kad, teško da će Kina zauvijek ignorirati i ideološku komponentu geopolitike).
Izraelu ne smeta ni činjenica da Peking otvoreno podržava Palestince. Očito je da imaju n...
