Nova moldovska vlada biti će pro-EU i tražiti će izlaz iz svojih tradicionalnih veza s Rusijom. Zaključak je to razgovora proeuropskih stranaka u jednoj od najsiromašnijih europskih zemalja, koja je suočena s posvemašnjim ekonomskim slomom. Malena država smještena između Ukrajine i Rumunjske je u velikim poteškoćama oko bankarskog skandala koji uključuje nestanak preko milijarde dolara iz bankarskog sustava i ostavku premijera Ćirila Gaburicija u lipnju ove godine.
Liberalno-demokratska stranka bivšeg premijera Vlada Filata, Demokratska stranka i Liberalna stranka potpisali su u srijedu 22. srpnja koalicijski sporazum posvećen većem naglasku na europsko integriranje. Koalicija će imati nestabilnih 52 zastupnička mjesta u parlamentu sa sto i jednim mjestom. Ta malena većina biti će danonoćno pod pritiskom. Velik dio stanovništva, koji broji tri i pol milijuna, govore ruski, i imaju bliske ekonomske odnose s Moskvom. Dio stanovništva govori rumunjskim jezikom, dok je u južnoj autonomnoj regiji Gagauziji dominantna turkijski jezik.
Moldovska ekonomija je u propadanju. Većina proizvodnje temelji se na poljoprivrednim proizvodima i vinarstvu. Stanovnici ovise o tzv. izgubljenoj generaciji, stotinama tisuća radno sposobnih Moldavaca koji rade u Rusiji i EU, često i ilegalno. Prema podacima Svjetske banke, čak dvije trećine BDP-a ovisi o zaradi moldavske dijaspore. Zbog takvog stanja, Moldavci su vrlo nostalgični za bivšim Sovjetskim savezom. Zapravo, to je jedina bivša sovjetska nacija gdje su se komunisti vratili na vlast. Bila je to vlada 2001., koja je narasla na porazu proeuropskih stranaka.
Bankarska kriza je stvorila veliku rupu u BDP-u i poremetila fiskalnu politiku zemlje. Gubitak političke stabilnosti označila je manjak međunarodne potpore. Međunarodni monetarni fond otkazao je posjet Moldovi koji se trebao održati u lipnju, a Europska unija je odbila pružiti potporu proračunu. Bruxelles je poručio da su takve potpore vezane uz ispunjavanje svih preduvjeta zapisanih u sporazumu s moldovskom vladom, u vidu ciljeva sektorskih politika, makrofinancijske stabilnosti i transparentnosti proračuna. Eurobirokrati su procijenili da je kriza u moldovskom bankarskom sektoru zabrinnjavajuća za makrofinancijsku stabilnost, te da u tom kontekstu EU prati MMF, odnosno njegova jamstva da je ta kriza prebrođena.
Još u prosincu 2014. MMF je predviđao rast BDP-a od tri i pol posto, te se činilo da će se Moldova pod svojom proeuropskom vladom usmjeriti prema putanji za članstvom u Europskoj uniji. Međutim, to je bilo prije nego su se banke raspale. Tri moldovske banke, Banca de Economii Moldova, Banca Sociala i Unibank propale su krajem studenog prošle godine, četiri dana prije parlamentarnih izbora, i to zbog prijevara ogromnih proporcija. Skandal je uključivao nekoliko političara koji su zajedno u džep stavili milijardu dolara u dogovoru s privatnim ulagačima u ove banke. Radi se o 12,5 posto moldovskog BDP-a. Poslije je guverner Moldovske središnje banke ukazao na to da se neće sto postotno otpisati cijele banke, već bi se gubitak mogao zaračunati na nekih 450 milijuna dolara. I to je velik udarac moldovskoj ekonomiji.
Bankarska kriza je simptomatična za moldovsku političku ekonomiju, ali iako su sami Moldavci krivi za prijevaru, prije svega poslovnjak Ilan Shor, dokumenti koji dolaze u javnost govore o puno široj mreži sudionika, uključujući ruske veze, britanske tvrtke i latvijske banke. Ili barem tako tvrdi čelnik moldavske antikorupcijske jedinice Viorel Chetraru. Tko god bio u pravu, činjenica jest da su ove banke iznimno proširile svoje posuđivanje novca, puno više nego što dozvoljavaju njihove kapitalne rezerve. Zašto Moldavska središnja banka to nije zaustavila nije jasno, pošto je ona odgovorna za reguliranje i nadziranje komercijalnih banaka. Što je najgore, guverner je izjavio da je jedna od banaka, Banca Economii, nesolventna još od 2007! Očito i središnja banka mora odgovoriti na neka pitanja, ali nitko ta pitanja za sada nije postavio.
Umjesto toga, direktori banke su pozvali na veću ulogu vlade u bankarskom sektoru, uključujući poboljšanje transparentnosti i vlasništvu banaka. Pozvali su na vladine čvrste mjere u održavaju visoke razine kontrole slabih i ranjivih banaka, pozivajući tako da se ostvari politički grabež bankarskih regulacija.
Masivno širenje bankarskog posuđivanja novca ostvareno je velikim posuđivanjem od ruskih tvrtki. Kad je to financiranje odjednom povučeno, banke su izgubile mogućnost baratanja novcem. I vrijeme tog povlačenja nije bilo slučajno samo tjedan prije parlamentarnih izbora. Pojedinačno najjača stranka na izborima je Socijalistička stranka, koja je osvojila 21,5 posto glasova, te koja se opire moldovskom učlanjenju u euroklub, te favorizira uključenje u rusku Euroazijsku uniju. Ipak, formirana je nestabilna proeuropska koalicija na čelu sa Ćirilom Gaburicijem. Ta vlada je bila na vlasti do lipnja, kada je još jedan skandal potresao zemlju, ovog puta pitanje autentičnosti sveučilišnih diploma. Vlada je dala ostavku, te je Moldova mjesec dana bila bez vlade.
Prema drugim gledištima, privatni sektor, odnosno ulagači, su spasili banke od koruptivnog javnog sektora u kojemu „drmaju“ političari. Ali u Moldovi nema posebne razlike između javnog i privatnog sekora, jer zemljom vladaju jaki poslovni interesi koji dominiraju vladom izravno putem izbora ili neizravno putem korupcije. Političarski motiv ulazak u državne institucije jest u širenju svojih poslovnih interesa. Potom zadobiju kontrolu nad institucijama kao što su središnje banke i sudstva kako bi štitili svoje interese. Najzad, preuzmu medije kako bi promicali svoj biznis i diskreditirali svoje protivnike. Ilan Shor je primjer takvog političara. U lipnju je izabran za gradonačelnika grada Orhei iako je bio pod kućnim pritvorom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
