Nova moldovska vlada biti će pro-EU i tražiti će izlaz iz svojih tradicionalnih veza s Rusijom. Zaključak je to razgovora proeuropskih stranaka u jednoj od najsiromašnijih europskih zemalja, koja je suočena s posvemašnjim ekonomskim slomom. Malena država smještena između Ukrajine i Rumunjske je u velikim poteškoćama oko bankarskog skandala koji uključuje nestanak preko milijarde dolara iz bankarskog sustava i ostavku premijera Ćirila Gaburicija u lipnju ove godine.
Liberalno-demokratska stranka bivšeg premijera Vlada Filata, Demokratska stranka i Liberalna stranka potpisali su u srijedu 22. srpnja koalicijski sporazum posvećen većem naglasku na europsko integriranje. Koalicija će imati nestabilnih 52 zastupnička mjesta u parlamentu sa sto i jednim mjestom. Ta malena većina biti će danonoćno pod pritiskom. Velik dio stanovništva, koji broji tri i pol milijuna, govore ruski, i imaju bliske ekonomske odnose s Moskvom. Dio stanovništva govori rumunjskim jezikom, dok je u južnoj autonomnoj regiji Gagauziji dominantna turkijski jezik.
Moldovska ekonomija je u propadanju. Većina proizvodnje temelji se na poljoprivrednim proizvodima i vinarstvu. Stanovnici ovise o tzv. izgubljenoj generaciji, stotinama tisuća radno sposobnih Moldavaca koji rade u Rusiji i EU, često i ilegalno. Prema podacima Svjetske banke, čak dvije trećine BDP-a ovisi o zaradi moldavske dijaspore. Zbog takvog stanja, Moldavci su vrlo nostalgični za bivšim Sovjetskim savezom. Zapravo, to je jedina bivša sovjetska nacija gdje su se komunisti vratili na vlast. Bila je to vlada 2001., koja je narasla na porazu proeuropskih stranaka.
Bankarska kriza je stvorila veliku rupu u BDP-u i poremetila fiskalnu politiku zemlje. Gubitak političke stabilnosti označila je manjak međunarodne potpore. Međunarodni monetarni fond otkazao je posjet Moldovi koji se trebao održati u lipnju, a Europska unija je odbila pružiti potporu proračunu. Bruxelles je poručio da su takve potpore vezane uz ispunjavanje svih preduvjeta zapisanih u sporazumu s moldovskom vladom, u vidu ciljeva sektorskih politika, makrofinancijske stabilnosti i transparentnosti proračuna. Eurobirokrati su procijenili da je kriza u moldovskom bankarskom sektoru zabrinnjavajuća za makrofinancijsku stabilnost, te da u tom kontekstu EU prati MMF, odnosno njegova jamstva da je ta kriza prebrođena.
Još u prosincu 2014. MMF je predviđao rast BDP-a od tri i pol posto, te se činilo da će se Moldova pod svojom proeuropskom vladom usmjeriti prema putanji za članstvom u Europskoj uniji. Međutim, to je bilo prije nego su se banke raspale. Tri moldovske banke, Banca de Economii Moldova, Banca Sociala i Unibank propale su krajem studenog prošle godine, četiri dana prije parlamentarnih izbora, i to zbog prijevara ogromnih proporcija. Skandal je uključivao nekoliko političara koji su zajedno u džep stavili milijardu dolara u dogovoru s privatnim ulagačima u ove banke. Radi se o 12,5 posto moldovskog BDP-a. Poslije je guverner Moldovske središnje banke ukazao na to da se neće sto postotno otpisati cijele banke, već bi se gubitak mogao zaračunati na nekih 450 milijuna dolara. I to je velik udarac moldovskoj ekonomiji.
Bankarska kriza je simptomatična za moldovsku političku ekonomiju, ali iako su sami Moldavci krivi za prijevaru, prije svega poslovnjak Ilan Shor, dokumenti koji dolaze u javnost govore o puno široj mreži sudionika, uključujući ruske veze, britanske tvrtke i latvijske banke. Ili barem tako tvrdi čelnik moldavske antikorupcijske jedinice Viorel Chetraru. Tko god bio u pravu, činjenica jest da su ove banke iznimno proširile svoje posuđivanje novca, puno više nego što dozvoljavaju njihove kapitalne rezerve. Zašto Moldavska središnja banka to nije zaustavila nije jasno, pošto je ona odgovorna za reguliranje i nadziranje komercijalnih banaka. Što je najgore, guverner je izjavio da je jedna od banaka, Banca Economii, nesolventna još od 2007! Očito i središnja banka mora odgovoriti na neka pitanja, ali nitko ta pitanja za sada nije postavio.
Umjesto toga, direktori banke su pozvali na veću ulogu vlade u bankarskom sektoru, uključujući poboljšanje transparentnosti i vlasništvu banaka. Pozvali su na vladine čvrste mjere u održavaju visoke razine kontrole slabih i ranjivih banaka, pozivajući tako da se ostvari politički grabež bankarskih regulacija.
Masivno širenje bankarskog posuđivanja novca ostvareno je velikim posuđivanjem od ruskih tvrtki. Kad je to financiranje odjednom povučeno, banke su izgubile mogućnost baratanja novcem. I vrijeme tog povlačenja nije bilo slučajno samo tjedan prije parlamentarnih izbora. Pojedinačno najjača stranka na izborima je Socijalistička stranka, koja je osvojila 21,5 posto glasova, te koja se opire moldovskom učlanjenju u euroklub, te favorizira uključenje u rusku Euroazijsku uniju. Ipak, formirana je nestabilna proeuropska koalicija na čelu sa Ćirilom Gaburicijem. Ta vlada je bila na vlasti do lipnja, kada je još jedan skandal potresao zemlju, ovog puta pitanje autentičnosti sveučilišnih diploma. Vlada je dala ostavku, te je Moldova mjesec dana bila bez vlade.
Prema drugim gledištima, privatni sektor, odnosno ulagači, su spasili banke od koruptivnog javnog sektora u kojemu „drmaju“ političari. Ali u Moldovi nema posebne razlike između javnog i privatnog sekora, jer zemljom vladaju jaki poslovni interesi koji dominiraju vladom izravno putem izbora ili neizravno putem korupcije. Političarski motiv ulazak u državne institucije jest u širenju svojih poslovnih interesa. Potom zadobiju kontrolu nad institucijama kao što su središnje banke i sudstva kako bi štitili svoje interese. Najzad, preuzmu medije kako bi promicali svoj biznis i diskreditirali svoje protivnike. Ilan Shor je primjer takvog političara. U lipnju je izabran za gradonačelnika grada Orhei iako je bio pod kućnim pritvorom.
Nova vlada nema nikakve bolje uvjete od starih, a ona će se suočiti s velikim unutarnjim oprekama. Značajni postotak proruskog stanovništva nije samo politički važan. Procjenjuje se da Rusija ima 75 posto udjela u bankarskom sektoru zemlje, a isto je istinito i za velik dio tvrtki. Potpora za članstvo u Europskoj uniji značajno je opala prošle godine, dijelom i zbog velike promocije Euroazijske unije koju vode ruski simpatizeri. Koliko je Europska unija toga svjesna nije poznato. Naime, odbijanje proračune pomoći Moldovi vodi političkom samoubojstvu europskog projekta u zemlji. Bez te pomoći, Moldova je pred državnim bankrotom. Ta činjenica nije u fokusu europske politike. Godinama je Moldova pokušavala približiti se eurointegracijama, ali je europski odgovor bio iznimno mlak sve do 2014. i pojave snažne ukrajinske krize. Vrlo brzo, EU je potpisala ugovor o pridruživanju s Moldovom i poslala jamstva u Kišinjev da će Moldova uskoro postati dobar kandidat za ulazak u EU. Moskva je na to odgovorila zabranom uvoza moldovskog voća, povrća i mesa.
Ali, čim je došlo do bankarskog skandala, EU se jednostavno povukla. Skandal je odmah imao učinka u izbornom tijelu, jer su počele jačati lijeve i promoskovske stranke. Političke grupacije vezane za eurointegracije su također vezane uz krađu, raspad države i korupciju. Stoga se ne treba čuditi da je na lokalnim izborima u lipnju ove godine nekoliko promoskovskih kandidata zauzelo mjesta načelnika općina i gradonačelnika. Trenutačno 58 posto Moldavaca želi ući u carinsku uniju vezanu uz Moskvu, a samo 26 posto je sada protiv toga. Za je starije stanovništvo, dok mlađi Moldavci razmišljaju kakvu političku igru plete Kremlj, te kako izabrati između dva zla. Ipak, i oni su svjesni da jedino Rusija može kupovati moldovske proizvode. Sve europske zemlje imaju dobru poljoprivredu i malo tko će biti zainteresiran za moldovske poljoprivredne, pa i vinske proizvode. Vino je posebno važan izvozni proizvod jer čini barem petinu BDP-a, a vinska industrija zapošljava 27 posto radne snage.
Nova vlada će tek trebati odlučiti tko će biti premijer. U razgovorima koalicijskih partnera nije donesena ta odluka. Filat je vodio vladu od rujna 2009. pa do svog izlaska u ožujku 2013., nakon optužbi da je njegova vlada bila uključena u koruptivne radnje. Stoga je teško za očekivati da će on preuzeti kormilo sada. Trenutačna tehnička premijerka i ujedno ministrica vanjskih poslova Natalia Ghermna mogla bi ostati, iako su veće mogućnosti za tehničku ministricu obrazovanja Maju Sandu da preuzme taj posao. Potom bi nova vlada morala pronaći krivce za ekonomski propast zemlje i zaustaviti nezadovoljstvo koje je istjeralo tisuće Moldavaca na ulice Kišinjeva u znak prosvjeda. Predsjednik Liberalne stranke Mihai Ghimpu ponovio je nekoliko puta u protekla dva dana da je pronalaženje nestalnog novca glavni prioritet vlade.
Osim toga, enklava Transnistrija je otvorena istoku. Rusija ima svoje vojne baze tamo, a u ožujku ove godine održala je vojne vježbe uz granicu s Ukrajinom, nadodavajući više tenzije u regiji. Ukrajina je zabranila ruskim snagama prijelaz preko njezinog državnog teritorija do transnistrijskih vojnih baza, ali dok su oči Bruxellesa bile uperene u Atenu, Rusi su podijelili ruske putovnice stanovnicima Transnistrije.
S druge strane postoji jak unionistički pokret koji želi spojiti Moldovu s Rumunjskom. Moldova je bila dio Rumunjske od 1918. do 1940., a ideja je bila vrlo popularna nakon osamostaljenja ranih devedesetih. Zanimljivo je da se radi o panrumunjskim nacionalistima koji smatraju da je Moldova previše mala i slaba da bi bila nezavisna, već da je potrebno stvoriti Veliku Rumunjsku. Njihov je povijesni idol Vlad Tepeš, poznatiji kao Drakula, koji je u 15. stoljeću kao rumunjski vladar sklopio savez s moldavskim kraljem u obrani protiv Turaka. Ali, popularnost u narodu ne prelazi 15 posto, političari rijetko izražavaju svoje mišljenje o njima. U Rumunjskoj je stvar obratna. Većina Rumunja podržava ujedinjenje. Bivši rumunjski predsjednik Traian Basescu čak je nazvao ponovno ujedinjenje idućim nacionalnim projektom.
Upravo nastala kriza može biti dobra prilika za Bukurešt. Prosvjedi u Kišinjevu zbog bankarskih krađa pozivali su na ujedinjenje s Rumunjskom kao bijeg od iznimno koruptivnih i loših upravitelja. Početkom srpnja između tri i pet tisuća ljudi marširalo je glavnim gradom, a sredinom mjeseca oko tisuću ljudi došlo je na rumunjsko-moldavku granicu, te se vlakom prevezlo u Bukurešt gdje su nastavljeni prosvjedi. Novi rumunjski predsjednik Klaus Iohannis se nije susreo s prosvjednicima, ali je priznao marš i izjavio da ljudi s obje strane rijeke Prut (koja tvori granicu između dvije zemlje) će biti dio zajedničke unije, ali i iste zajednice. Time rumunjski dužnosnici pokazuju da ne priznaju ponovno ujedinjenje, ali da Bukurešt ostaje otvoren bliskim vezama s Kišinjevom u kontekstu Europske unije. Ipak, riječ 'zajednica' odzvanja u ušima mnogih, te se ne zna na što se točno misli: na posebne odnose, ekonomske i političke odnose, bilateralne odnose, europsku zajednicu... ili ujedinjenje?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
