Borbe Moskovske velike kneževine s Livonijom, Litvom i Poljskom
Ujedinjenje zemalja sjeveroistočne Rusije oko Moskovske kneževine nametnulo je moskovskom velikom knezu obavezu, da s jedne strane brani postignute granice svoje vlasti, a s druge strane, da nastoji svojim posjedima priključiti i sve one zemlje na jugozapadu, koje su nekad ulazile u sastav Kijevske Rusije. U vezi s tim Ivan III. se na zapadu i jugozapadu sudarao s dvije znatne sile: Teutonskim redom i litvansko-poljskom unijom.
Posjedi Livonskog reda, koji je kao autonomni teritorij bio podložan velikom meštru Teutonskog reda, dodirivali su se neposredno s Pskovskom feudalnom republikom. Oslanjajući se u svojoj obrani na Moskvu, Pskov se 1489.g.obratio Ivanu III. s molbom da mu pomogne protiv neočekivanog napada jake livonske vojske na Pskov i i Izborsk.
Moskovska vojska već 1481.g. duboko prodire duboko u Livoniju i primorava Red na zaključenje desetogodišnjeg primirja. Ivan III. 1483.g.sklapa savez s Danskom, koju je Livonski red protjerao još 1346.g. iz Estonije i s kojom je Red bio u neprijateljstvu zbog prolaza kroz morske tjesnace Sund, Veliku i Mali Belt, koji povezuju Baltik sa Sjevernim morem.
Opasniji protivnik po Moskvu je bila Litva, i to utoliko više što je njezin veliki knez Kazimir bio ujedno i poljski kralj (1447.-1492.). Kao suvremenik neprekidnog jačanja Moskovske velike kneževine i, naročito, kao očevidac pripojenja Novogorodske zemlje, nad kojom je pravo vladanja još kan Tohtamiš 1393.g. predao Litvi, a to pravo u drugoj polovici 15.stoljeća potvrdili i krimski kanovi, Kazimir IV. je i političkim i vojnim sredstvima nastojao suziti vlast Moskve ili da bar spriječiti njeno daljnje širenje.
Borba Moskve s Litvom i Poljskom krajem 15.stoljeća i u početku 15.stoljeća vodila se na pozadini složenih političkih odnosa u cijeloj Srednjoj i Istočnoj Europi tadašnjeg vremena. Još od Ljubljinske unije (1386.), kad je Jagelo ženidbom s Jadvigom došao na poljsko prijestolje, datiraju pretenzije Jagelovića na ugarsko-hrvatsku krunu Jadvigina oca, Ludovika I. Ipak, on nije bio jedini s pretenzijama; na temelju braka, što ga je Albert Habsburški 1422.sklopio s Jelisavetom, jedinicom njemačko-rimskog cara i ugarsko-hrvatsko kralja Sigismunda, i austrijska kuća Habsbrug je bila u igri.
Pogibijom Vladislava III. Jagelovića, koji je bio poljski kralj od 1434. do 1444.godine, a u posljednje četiri godine svoga života i ugarsko-hrvatski kralj (1440-1444), kraljem u Ugarskoj i Hrvatskoj izabran je sin Alberta Habsburgovca, petogodišnji Ladislav Postum. Kako njega njemački kralj (od 1452.g.car) Fridirh III., kao njegov skrbnik, nije htio predati ugarskim velikašima, Ugarskom i Hrvatskom sve do 1452.g.vlada gubernator Janko Hunjadi, da bi poslije kratkotrajne vladavine Ladislava (1452-1457) kraljem postao Hunjadijev sin Matija Korvin (1458-1490).
U takvim okolnostima litvanski veliki knez i poljski kralj Kazimir IV. Jagelović, brat poginulog poljsko-ugarsko-hrvatskog kralja Vladislava III., mogao se pozivati na mnogo veća prava prema Ugarskoj. Zbog toga su Habsburgovci, car Fridrih III. (1452-1493) i njegov sin, njemački kralj Maksimilijan, nastojali ujediniti sve zainteresirane snage protiv Kazimira IV. I njegovih sinova.
Unatoč međusobnim nesporazuma i nesuglasicama, protiv Kazimira su se udružile Austrija i Ugarska. Nastojeći pridobiti toj koaliciji i Rusiju, car Fridrih je 1486.godine Ivanu III. ponudio kraljevsku krunu, uz uvjet da prizna vazalsku podložnost Rusije prema carstvu i da svojim snagama napadne poljsko-litvansku uniju. Odlučivši iskoristiti zauzetost Litve i Poljske u borbama oko Ugarske, Ivan III. takve prijedloge odbija te stupa u savez s gospodarom (knezom) Moldavije, Stefanom Bogdanovićem i krimskim kanom Mengli-Girejom.
Rat Rusije s litvansko-poljskim unijom na taj način sa svih strana okruženom neprijateljima, vodio se u dvije etape: od 1487. do 1494. i od 1500. do 1503.godine. Prvu etapu obilježavaju pogranične borbe manjeg opsega duž cijelog dodirnog područja između Moskovske i Litvanske velike kneževine. Do 1492.godine kao rezultat tih borbi prešla su u vlast Moskve mala kneževstva na Ugri i gornjoj Oki.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
