Winston Churchill ušao je u povijest kao jedan od najslavnijih vođa koje je Britanija ikad imala. Britanski premijer tijekom Drugog svjetskog rata postao je mitsko biće koje se često spominje i citira kao primjer razboritosti, hrabrosti, otpora i čvrstog vodstva. Na Zapadu je općeprihvaćeno da je Churchill bio borac za slobodu i spasitelj demokracije. Međutim, postoji i tamna strana Churchilla poput osobne odgovornosti za Veliku Bengalsku glad 1943.-1944. pa ga mnogi smatraju ne samo imperijalistom i rasistom već osobom koja je odgovorna za smrt više milijuna Indijaca.
Indijski političar, pisac i bivši zamjenik tajnika UN-a, Shashi Tharoor, izjavio je da Winston Churchill nije ništa bolji od Adolfa Hitlera jer obojica imaju jednaku količinu "krvi na rukama" misleći pritom na glad u Bengalu. "Ovo je čovjek kojeg Britanci uporno slave kao nekakvo oličenje slobode i demokracije, ali za mene je on samo jedan od zlih vladara 20. stoljeća kojeg možemo staviti uz bok Maou, Hitleru i Staljinu", rekao je Tharoor na predstavljanju svoje knjige bestselera "Nemilosrdno carstvo".
Bengalska glad bila je ogromna katastrofa u britanskoj indijskoj provinciji Bengal tijekom Drugog svjetskog rata. Najnovije su procjene da je od gladi i drugih posljedica poput kolere, malarije, velikih boginja, dizenterije i iznurenosti preminulo oko 2 milijuna ljudi. Stvarni broj žrtava mogao bi biti i veći. Osnovni uzroci gladi uključuju neefikasne poljoprivredne politike, uništenje poljoprivrede kroz lihvarenje i oduzimanje zemlje te lokalne prirodne katastrofe poput ciklona, oluja, bolesti riže.
Uz te, postoji još pet razloga koji su isključivo ratnog karaktera: ratna inflacija, nemogućnost uvoza riže zbog japanske okupacije Burme, skoro potpuni prekid prometa i opskrbe tržišta Bengala zbog britanske obrambene politike spaljene zemlje, ratno profiterstvo odnosno špekuliranje novcem i zalihama hrane od strane bogatih, te naposljetku politika Britanskog Carstva koja je dala prioritet vojnim potrebama na štetu civila, raspodijelivši hranu i lijekove u vojne svrhe. Velikoj gladi je također doprinio ograničen pristup žitu koji je nastao zbog lokalnih barijera, ali i zato što je uvoz žita spriječilo britansko Ministarstvo rata. Relativni učinak svakog navedenih čimbenika dao je određeni doprinos smrti milijuna i ekonomskom slomu Bengala, ali ipak glad u Bengalu bila je vrsta Holokausta za kojeg je odgovoran čovjek.
Churchill je nekad više, a nekad manje gajio otvoreni prezir prema pripadnicima "nižih rasa" kako je smatrao sve nebijele rase Afrike i Azije koje su bile pod britanskom krunom. Prilikom gušenja ustanka u Sudanu u svojim ranim danima Churchill se hvalisao da je ubio tri "životinje." Kad su se Kurdi pobunili protiv Britanaca rekao je: "Čvrsto zagovaram korištenje otrovnog plina protiv neciviliziranih plemena... proširit će živahan teror."
Churchillova žrtva bio je i djed Baracka Obame, Hussein Onyango Obama. Naime, Churchill je vjerovao da kenijski plodni planinski krajevi trebaju biti očuvani za bijele doseljenike i odobrio je "čišćenje" lokalnih crnaca. Smatrao je najveću etničku zajednicu u Keniji, Kikuye, "brutalnom djecom." Kad su se lokalci pobunili 1950-ih tijekom Churchillove postratne vladavine oko 150 000 Kikuya prisilno je protjerano u detencijske logore koji su kasnije nazvani britanskim gulazima. Među taktikom kojom su se služili Britanci su bili i električni šokovi, cigarete i vatra. Timovi za represiju su bičevali, upucavali, spaljivali i sakatili Mau Mau osumnjičenike. Obamin djed se nikada do kraja nije u potpunosti oporavio od torture.
Mnoge od pogrešnih Churchillovih odluka koje su nanijele rane Bliskom istoku još uvijek su aktualne. On je taj koji je izmislio Irak stavljajući u istu državu tri konfliktna naroda koja i danas dan ratuju. On je bio kolonijalni tajnik koji je nudio istu zemlju Arapima i Židovima iako je privatno mrzio i jedne i druge. Palestince je jednom nazvao "barbarskim hordama koje jedu malo, ali đubre kao deve", dok se zaprepastio da Izraelci "smatraju zajamčenim da će lokalna populacija biti očišćena kako bi se zadovoljila njihova udobnost."
Churchillova mržnja bila je izgleda najjača kad je u pitanju Indija. Kad je legendarni Mahatma Gandhi pokrenuo svoju kampanju mirnog otpora, Churchill je pobjesnio da "on treba biti vezan rukama i nogama za vrata Delhija, i tada gurnut od strane ogromnog slona s novim potkraljem na njegovim leđima." Kako je otpor britanskoj vladivini bivao jači Churchill je izjavio:"Ja mrzim Indijce. Oni su zvjerski narod sa zvjerskom religijom." Mržnja je dovela do masovnih smrti.
Kad je 1943. u Bengalu izbila glad prouzročena, kako je dokazao ekonomist i dobitnik Nobelove nagrade, Amartya Sen, imperijalnom politikom Londona, milijuni Indijaca su umirali od gladi dok su lokalni britanski dužnosnici molili Churchilla da preusmjeri opskrbu hranom u tu regiju. Premijer je otvoreno odbio. Gnjevno je kazao da je njihova vlastita krivica da se "razmnožavaju kao zečevi." Ponekad bi kazao da je glad "živahno uklanjala" stanovništvo.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
