Četvrta i posljednja faza Operacije Barbarossa, Operacija Tajfun lansirana je 30. rujna 1941. Nakon što je Wehrmacht u bitki za Kijev zarobio stotine tisuće sovjetskih zarobljenika, Crvena armija je izgubila brojčanu prednost nad napadačima i više nije bilo dostupnih istreniranih rezervnih trupa za obranu. Kako bi obranilo Moskvu, sovjetsko rukovodstvo moglo je angažirati oko 800 000 vojnika raspoređenih u 83 divizije od čega je samo 25 divizija bilo u punoj spremi.
Njemačku Armijsku grupu Centar čekale su detaljno utvrđene ruske obrambene crte ispred Moskve. Neke od njih su bile raspoređene kod Vjazme a druge kod Možajska. Ruski seljaci bježali su prije nadirućih Nijemaca. Pritom su palili ubrane usjeve, odvodeći stoku i uništavajući stambene objekte u svojim selima kao dio politike spaljene zemlje koja je dizajnirana da uskrati njemačkom ratnom stroju potrebne materijalne i prehrambene resurse.
Prvi njemački udar 3. listopada potpuno je iznenadio Sovjete kad je njemačka 2. tenkovska skupina, vraćajući se s juga, zauzela Orel samo 121 kilometar od glavne sovjetske obrambene linije. Tri dana kasnije njemački tenkovi su napredovali prema Brjansku dok je 2. armija napadala sa zapada. Sovjetska 3. i 13. armija bile su sada opkoljene. Prema sjeveru, 3. i 4. tenkovska armija napale su Vjazmu uhvativši u klopku 19., 20., 24. i 32. armiju. Prva crta obrane Moskve bila je uzdrmana. U blokadi se našlo preko 500 000 sovjetskih vojnika koji će postati ratni zarobljenici pa će se tako broj sovjetskih ratnih zarobljenika povećati na tri milijuna od početka invazije. Sovjetima je sada preostalo samo 90 000 vojnika i 150 tenkova da brane rusku prijestolnicu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
