Četvrta i posljednja faza Operacije Barbarossa, Operacija Tajfun lansirana je 30. rujna 1941. Nakon što je Wehrmacht u bitki za Kijev zarobio stotine tisuće sovjetskih zarobljenika, Crvena armija je izgubila brojčanu prednost nad napadačima i više nije bilo dostupnih istreniranih rezervnih trupa za obranu. Kako bi obranilo Moskvu, sovjetsko rukovodstvo moglo je angažirati oko 800 000 vojnika raspoređenih u 83 divizije od čega je samo 25 divizija bilo u punoj spremi.
Njemačku Armijsku grupu Centar čekale su detaljno utvrđene ruske obrambene crte ispred Moskve. Neke od njih su bile raspoređene kod Vjazme a druge kod Možajska. Ruski seljaci bježali su prije nadirućih Nijemaca. Pritom su palili ubrane usjeve, odvodeći stoku i uništavajući stambene objekte u svojim selima kao dio politike spaljene zemlje koja je dizajnirana da uskrati njemačkom ratnom stroju potrebne materijalne i prehrambene resurse.
Prvi njemački udar 3. listopada potpuno je iznenadio Sovjete kad je njemačka 2. tenkovska skupina, vraćajući se s juga, zauzela Orel samo 121 kilometar od glavne sovjetske obrambene linije. Tri dana kasnije njemački tenkovi su napredovali prema Brjansku dok je 2. armija napadala sa zapada. Sovjetska 3. i 13. armija bile su sada opkoljene. Prema sjeveru, 3. i 4. tenkovska armija napale su Vjazmu uhvativši u klopku 19., 20., 24. i 32. armiju. Prva crta obrane Moskve bila je uzdrmana. U blokadi se našlo preko 500 000 sovjetskih vojnika koji će postati ratni zarobljenici pa će se tako broj sovjetskih ratnih zarobljenika povećati na tri milijuna od početka invazije. Sovjetima je sada preostalo samo 90 000 vojnika i 150 tenkova da brane rusku prijestolnicu.
Novinski šef nacističke Njemačke, Otto Dietrich, tom je prigodom poslan iz Hitlerova stožera na istoku u Berlin kako bi upoznao Njemačku i svijet da je rat gotov. 10. listopada priređen je bogato dekoriran Kazališni hodnik Ministarstva propagande u Berlinu kada su se okupili strani novinari. U zraku se mogla osjetiti neizvjesnost koja je dodatno naglašena u odgađanju presice. Njemački dužnosnici stajali su ispred, svi u odorama, čak i oni čiji je ured bio potpuno civilne naravi. Naposljetku pojavio se Dietrich kreveljeći se od samopouzdanja. Crvene baršunaste zastave iza njega su razmaknute otkrivajući veliku kartu sovjetskog ratišta koje se činilo malim u usporedbi s Nijemcima ispred njega. Dietrich je citirao Hitlera, čije je riječi pročitao. Zadnji ostaci Crvene armije su sada bili zaglavljeni u dva čelična obruča koji su stezani dan za danom od strane Nijemaca pa je uništenje Sovjeta bilo zagarantirano. Iza njih se nalazio nebranjeni prostor kojeg su njemačke legije trebale ispuniti. Neutralni novinari u publici su izgledali sumorno. Ostatak novinara iz osovinskih država ustao se i klicao dok su dizali ruke u rimski pozdrav.
Vlada Trećeg Reicha sada je javnosti predočila da je rat na Istočnom bojištu praktično gotov i da je zauzimanje Moskve pitanje trenutka. Sljedeći dan njemačke novine potvrdile su vijest: KAMPANJA NA ISTOKU JE ODLUČENA! VELIKI SAT JE ODJEKNUO! U Berlinu lica građana otkrivala su olakšanje. Knjižare su počele prikazivati ruske rječnike na svojim prozorima kako bi poslužili dužnosnicima i kolonistima novog Njemačkog carstva. Glatki, sladak osjećaj pobjede bio je na jeziku svakoga. Hitler je održao govor, rat na Istoku je dobiven.
13. listopada 3. tenkovska skupina penetrirala je 140 km od Moskve. U sovjetskoj prijestolnici je proglašen vojni zakon. Raspoloženje građana pretvorilo se iz tmurnog u panično. Moskovska javnost je možda imala tek nekoliko iluzija što se tiče tijeka rata, ali promidžba je očuvala imidž čvrstog, improviziranog revolucionarnog ratovanja koje je usporavalo i zadržavalo fašističke horde. Rijeko koji građanin glavnog grada SSSR-a je znao što se događa na frontu osim glasina. Čak niti Staljin nije jasno znao što se događa. On je smatrao obranu Moskve i Lenjingrada jedinstvenim izazovima. Ta dva grada su simbolizirali novu sovjetsku državu. SSSR bi možda preživio pad oba grada, ali učinak na sovjetsku i svjetsku javnost bio bi poražavajući.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
