Na Istočnom bojištu Nijemci su doživjeli katastrofalan fijasko kad je u studenom 1942. opkoljena 6. Armija Wehrmachta kod Staljingrada te kad je krajem siječnja i početkom veljače 1943. konačno poražena. Opkoljeno je više od 200 000 njemačkih vojnika, a zarobljeno je 91 000 Nijemaca od kojih će se u Njemačku u poslijeratnom periodu vratiti tek njih oko pet tisuća. Zbog staljingradske katastrofe položaj njemačkih trupa na južnom dijelu Istočnog fronta našao se ugrožen. Zbog toga je Hitler naredio SS oklopnom korpusu da se razmjesti u istočnu Ukrajinu.
Divizije Waffen SS-a.: LSSAH, Das Reich i, kasnije pridošla, Totenkopf već su bile opskrbljene teškim tenkovima Tiger I. Svaka od te tri divizije imala je svoju tešku oklopnu satniju. Dok su se ostaci osovinskih postrojbi povlačili na zapad, SS oklopni korpus očajnički je pokušavao zaustaviti sovjetsko napredovanje odnosno napredovanje sovjetske 6. Armije. Međutim, 14. veljače Sovjeti ulaze u Harkov, a SS oklopni korpus povukao se izbjegavajući opkoljavanje. Time je prekršena Hitlerova zapovijed o nepovlačenju iz Harkova ni pod koju cijenu. Premda je Hitler pobjesnio Hausser nije smijenjen. Jedan od razloga tome je Dietrichova (zapovjednik LSSAH-a) potvrda nemoguće situacije.
Tijekom Mainsteinove protuofenzive, oklopni SS korpus bez potpore Luftwaffea ili susjednih njemačkih jedinica, probio se kroz sovjetske linije i napredovao prema Harkovu. Usprkos naredbama da se grad opkoli sa sjevera, SS-ovci su izravno napali Harkov 11. ožujka. To je dovelo do četverodnevne bitke za svaku kuću prije nego što je Harkov bio ponovno osvojen od LSSAH-a 15. ožujka. Dva dana kasnije Nijemci su nanovo zauzeli Belgorod pritom kreiravši klin iliti izbočinu koja će u srpnju 1943. dovesti do bitke kod Kurska.
Njemačka protuofenziva koštala je Crvenu armiju oko 70 000 žrtava, ali su borbe za svaku kuću, posebno u Harkovu, bile posebice krvave za oklopni korpus Waffen SS-a koji je izgubio oko 44% svoje snage kad su borbe završile krajem ožujka. U početnoj fazi bitke poginuo je zapovjednik Totenkopf divizije Theodor Eicke. Tijekom borbi za grad ubijene su tisuće civila za što se krive SS-ovci.
Nakon ovih borbi Hitler se odlučio za stvaranje još dvaju SS oklopnih korpusa. Hausserov korpus postaje II. SS okl. korpus, dok novi I. SS okl. korpus treba činiti LSSAH i nova oklopno-grenadirska divizija Hitlerjugend. III. SS Panzerkorps (Germanisches) pod zapovjedništvom Felixa Steinera trebao se sastojati od divizija Nordland i Wiking. No, umjesto Wikinga u korpus je ušla brigada Nederland. LSSAH je trebao ostati s II. SS oklopnim korpusom do završetka operacije Zitadelle. Kao rezultat ekspanzije Waffen SS-a odlučeno je da se oduzmu teške okl. satnije SS divizijama, te da se stvore tri teška okl. odjeljenja (schwere SS Panzerabteilung, sSSPzAbt) za potporu svakom SS okl. korpusu. Zbog stalnog angažmana LSSAH-a, Das Reicha i Totenkopfa, nijedan sSSPzAbt neće biti spreman za akciju prije sredine 1944.
Sepp Dietrich je određen za zapovjednika I. SS okl. korpusa. Usprkos visokom Hitlerovom mišljenju o njegovim vojnim sposobnostima, Dietrich se jedva nosio s odgovornošću divizijskog zapovjednika, a kamoli korpusnog. Zato je Himmler poslao kvalificiranog glavnostožernog časnika iz Wehrmachta da preuzme mjesto načelnika stožera I. SS oklopnog korpusa.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
