Divizije Waffen SS-a koje su pretrpjele teške gubitke tijekom zime 1941.- 1942. i tijekom sovjetske kontraofenzive, povučene su na Zapad odnosno Francusku kako bi se oporavile i bile reformirane kao panzer-grenadirske divizije. Uslijed napora Himmlera i novog zapovjednika SS Panzer korpusa Obergruppenführera Paula Haussera, tri SS panzer-grenadirske divizije LSSAH, Das Reich i Totenkopf su formirane s pukovnijama potpuno opskrbljenima tenkovima. To je značilo da su te divizije bile u potpunosti tenkovske divizije u svemu osim imenu. Svaka je dobila devet tenkova tipa Tiger, a tenkovi su formirani u teške tenkovske jedinice.
Sovjetska protuofenziva početkom 1942. opkolila je brojne njemačke divizije u Demjanskom džepu između veljače i travnja 1942. 3. SS Totenkopf divizija je bila jedna od divizija koju su opkolili Rusi. Crvena armija je oslobodila Demjansk 1. ožujka 1942. , a njemačke trupe su se uspjele izvući. Za svoje zasluge u izvrsnosti u zapovijedanju i posebice žestokoj borbi divizije, Obergruppenführer Theodor Eicke je nagrađen ordenom hrastovim lišćem na Viteški križ 20. svibnja 1942.
Nove divizije SS-a su ušle u borbu tijekom proljeća. A novi regruti postajali su sve više stranci. U njemačkoj ljetnoj ofenzivi 1942. od Waffen SS postrojbi učestvovao je samo SS Wiking, sudjelujući u neuspješnom pohodu na naftna polja Kavkaza. Adolf Hitler je uveo, u jesen 1942., sustav izravnog prenošenja izvještaja SS divizija njemu osobno. To je uveo kako bi mogao preispitati informacije OKW-a i OKH o borbama na pojedinim dijelovima fronta. Hitler je znao gdje su i što rade SS divizije prije nego što bi mu bili na sastanku podneseni izvještaji o tijeku bitaka i situaciji na odsjecima ratišta. Zapovjednici SS divizija slali su izvještaje izravno Himmleru koji ih je obrađivao, a zatim dostavljao Hitleru.
U prosincu 1942. Hitler je odobrio nastanak dvije nove oklopno-grenadirske divizije, Hohenstaufen i Frundsberg. Hitler je sad podržao Himmlera u 'borbi' za ljudstvo te je Waffen SS-u dozvoljena veća kvota novaka rođenih 1924. Prije toga su kvote bile ovako fiksirane: 66 % za Kopnenu vojsku- KoV (das Heer), 9 % za Ratnu mornaricu- RM (die Kriegsmarine) i 25 % za Ratno zrakoplovstvo- RZ (die Luftwaffe), s time da je Waffen SS dobivao oko 1% ljudstva određenog za KoV. Međutim, sad nije bilo dovoljno dragovoljaca i po prvi je put Waffen SS morao mobilizirati mlade. Pokretljivost i vatrena moć novih oklopno-grenadirskih divizija povećana je novim tenkovima, jurišnim topovima, te dodatnim protuzračnim i protuoklopnim postrojbama. U siječnju 1943. podignut je SS oklopni korpus, pod zapovjedništvom Haussera, što je nagovještaj značajnije uloge Waffen SS-a u daljnjem ratovanju. Njega su činili LSSAH, Das Reich i Totenkopf.
Einsatzgruppe B likvidira civile
Velike potrebe Drugog svjetskog rata, koji se vodio ne samo na Istočnom frontu protiv sovjetske Rusije već i diljem europskog kontinenta kao partizanski rat (posebice u Jugoslaviji i SSSR-u), zahtijevale su daljnje jačanje ljudstva u Waffen SS-u, tj. njegovo proširenje i novačenje novih pripadnika. Osim Nijemaca u Reichu i dijaspori s vremenom se sve više novačilo i strance. Prvo pripadnike germanskih naroda, a kasnije i ostale.
Volksdeutscheri iz Mađarske i Rumunjske počeli su dolaziti u Waffen SS od 1940. Kasnije su dolazili i iz ostalih zemalja koje su bile njemački sateliti, a imale su njemačku manjinu (Danska, Slovačka, Nezavisna Država Hrvatska i srpski Banat). Unatoč podrijetlu često su imali veće probleme s jezikom i motiviranošću nego zapadnoeuropski dragovoljci. Njihovi sunarodnjaci iz Njemačke su imali podijeljeno mišljenje o njima. Neki su ih smatrali dobrim vojnicima, dok su za druge bili kukavice kojima se ne može vjerovati. Do ljeta 1944. bilo je više od 150 000 Volksdeutschera u Waffen SS-u. Krajem rata nije bilo ni jedne Waffen SS postrojbe bez značajnijeg kontigenta Volksdeutschera.
Tenk Tiger u sastavu SS Wiking
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
