Najava carina od 50% protiv EU: Trans-atlantski trgovinski raskol već za nekoliko dana ili Trumpov najveći blef do sada?
Donald Trump je ponovno uzburkao svjetsku politiku najavom uvođenja visokih, čak 50-postotnih carina na svu robu iz Europske unije. Za neke je ovo iznenadni potez koji može dovesti do velikog transatlantskog trgovinskog sukoba i, potencijalno, dubokih posljedica po globalno gospodarstvo. Za druge je riječ samo o još jednom "blefu" koji bi trebao poslužiti kao taktika pritiska na Bruxelles uoči novih krugova pregovora. U proteklom razdoblju, Trump je već više puta koristio upravo takav pristup – najavljivao bi drastične mjere, da bi ih kasnije ublažio ili odgodio. No, sada je retorika još oštrija, a vremenski okvir kratak: prvi lipanj postavlja se kao dan kad bi nova carinska politika mogla stupiti na snagu. Hoće li zaista doći do raskola koji će potresti i poremetiti europsko-američke odnose ili će se sve svesti na žestoko, ali prolazno prepucavanje?
Povod za najnovije zaoštravanje je Trumpovo nezadovoljstvo smjerom pregovora s EU-om, koje je opisao kao potpuno neproduktivne. Činjenica jest da SAD ima robni trgovinski deficit s Europom, što je Washingtonu već dulje vrijeme trn u oku. Trump tvrdi kako je upravo zaštita američke proizvodnje i radnih mjesta ključan motiv za uvođenje tarifa, no brojni stručnjaci smatraju da je primarni cilj pritisnuti EU da pristane na bilateralne dogovore koji bi značajno išli na ruku SAD-u. Očekuje se da bi takvi sporazumi, ako do njih dođe, bili skrojeni po mjeri najveće svjetske ekonomije, čime bi se u konačnici američki proizvodi pokušali nametnuti na europskom tržištu na povoljnijim uvjetima. Slično se dogodilo i s Velikom Britanijom: iako detalji tog sporazuma nisu posve javni, već je jasno da London, u želji za "post-brexitovskim" uspjehom, ide mnogo susretljivije prema američkim zahtjevima. Taj "uspjeh" s britanske strane Trumpu je očito dodatni poticaj da i ostatak Europe pokuša privoljeti na povoljnije uvjete.
No, višestruki su razlozi za sumnju da bi Trump zaista mogao ispuniti upravo ovu prijetnju, i to u punoj mjeri. Uvođenje 50-postotnih carina proizvelo bi enorman udarac ne samo za europsku, nego i za američku ekonomiju. Analitičari upozoravaju da bi cijenu tarife najviše osjećali američki potrošači, jer se dio nameta uvijek prelije na krajnje kupce. Slučaj s carinama na kinesku robu tijekom Trumpova prvog mandata pokazao je da je nakon početnog "trijumfa" došlo do uzmaka, jer se, naposljetku, račun ispostavljao upravo na domaćem tlu. Nadalje, nemali broj američkih poduzeća uvozi ključne dijelove i sirovine iz EU-a – automobilska, farmaceutska i tehnološka industrija među ostalima – pa bi poskupljenje tako nabavljene opreme moglo dugoročno narušiti konkurentnost i povećati inflaciju. Danas, kad se SAD već bori s usporavanjem gospodarstva i monetarnim pritiscima, teško je očekivati da bi ijedna vlast svjesno htjela dodatno ugroziti domaću ekonomsku stabilnost.
Istodobno, EU bi se, iako sporije i tromije, mogla osvetiti protumjerama. I sama Unija priprema mehanizme za odvraćanje američkih carina, bilo u obliku viših nameta na uvoz američkih proizvoda, bilo kroz otežavanje poslovanja američkih tehnoloških divova na europskom tržištu. S obzirom na to da SAD ostvaruje značajan višak u trgovini uslugama s EU-om, recipročne akcije iz Bruxellesa mogle bi nanijeti ozbiljnu štetu i velikim financijskim te IT igračima. Još jednu polugu Unija dobiva uvođenjem tzv. Anti-Coercion Instrumenta, što je okvir za ograničavanje pristupa stranim tvrtkama koje dolaze iz država optuženih za "ekonomsko ucjenjivanje". U tom pogledu, i SAD bi se teoretski mogao naći na udaru. Dakle, nije sporno da je stavljanje "tarifnog pištolja" na stol pritisak; otvoreno je samo hoće li se pritisak zaista i ostvariti ili će se maknuti kad se ispune američki uvjeti.
Druga opcija je, naravno, da Trump drastičnim prijetnjama želi "eskalirati da bi deeskalirao". Najaviti 50% carine, zatim se naknadno " zadovoljiti" s recimo 10% ili 20%, i time proglasiti političku pobjedu. Tim bi potezom stavio Europu u defanzivan položaj, a sebi namaknuo političke bodove, pogotovo kod birača naklonjenih protekcionističkim politikama. Mnogi ga politički savjetnici uvjeravaju kako se njemu isplati upravo takav "šok i strah" pristup, jer se time osigurava trajna dominacija u pregovorima. Uz to, valja napomenuti da je dio europskog gospodarstva ipak ovisniji o izvozu u SAD nego obratno, osobito ako promatramo pojedine članice poput Njemačke. To znači da bi se neke zemlje Unije mogle zamjeriti ostatku EU-a kad bi zatražile kompromisnije stavove prema Washingtonu, a to bi moglo narušiti jedinstvo unutar same Europe.
Istodobno, geopolitički aspekt nikako ne bi trebalo zanemariti. Sukob u Ukrajini i dalje traje, a zapadne sile, predvođene SAD-om, zajednički pomažu Kijevu u financijskom, vojnom i političkom smislu. Podizanje carinskih zidova između SAD-a i EU-a u ovako osjetljivom trenutku moglo bi ozbiljno narušiti njihovu usklađenost i političko jedinstvo. Kijevu je ključno da transatlantska veza ostane jaka, ponajviše zbog kontinuiteta pomoći kojom se pokušava suprotstaviti Rusiji. Ako bi sada došlo do oštrijeg razlaza i uzajamnih kaznenih mjera, pitanje je bi li to utjecalo i na kapacitet zajedničke potpore Ukrajini. Trumpov protekcionizam u ovom pogledu ne ide na ruku Kijevu, koji ionako balansira između geopolitičkih interesa velikih saveznika. Rast napetosti među njima ne nudi pozitivne ishode za ukrajinsku stranu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
