Dugi niz godina američki USAID bio je nedodirljiva, moćna životna linija za bezbroj nevladinih organizacija, medija, udruga, te svih drugih aktera koji su na razne načine spajali političku agendu i "sekundarnu djelatnost". Sad Trump i Musk, šokantno i naglo, obustavljaju gotovo sav rad ovog giganta koji je imao na raspolaganju oko 40 milijardi USD godišnje. Broj djelatnika USAID-a globalno smanjuju s preko 10,000 na svega 294 (!).
Dakako, USAID je dostavljao i ogromnu količinu pomoći diljem svijeta, uključujući i stvarnu, konkretnu humanitarnu pomoć, ali možda nikad bez agende. Puno češće pak USAID je "pomagao" u preoblikovanju cijelih država, sustava, isključivo na sliku dominantne ideologije projicirane iz SAD-a.
Do koje mjere je USAID oblikovao svijet u kojem živimo, ili smo do jučer živjeli, možda u ovom trenutku nismo niti svjesni - s jedne strane doslovno nismo, jer brojni tajni projekti još su uvijek tajni, dok s druge toliko toga se uzima zdravo za gotovo da se više ni ne primjećuje. Primjerice, intenzivna medijska pristranost određenim ekonomskim i društvenim politikama. Ista je toliko sveprisutna da je se percipiralo kao permanentnu, no, nakon povlačenja velikog izvora financiranja mogli bismo svjedočiti naglim propagandnim revizijama, u kaotičnom nastojanju da se osiguraju novi izvori, od bilo koga.
USAID je na prvi pogled promovirao hvalevrijedne projekte: cijepljenje djece u siromašnim ruralnim područjima, izgradnju sustava za opskrbu pitkom vodom ili edukaciju poljoprivrednika o suvremenim tehnikama uzgoja. U tom kontekstu stvorena je slika moćne državne agencije čija je misija isključivo plemenita. Međutim, brojne države, naročito one pogođene, više puta su istaknule da, uz tu vidljivu, "humanitarnu" dimenziju, postoji i ona skrivena – stvaranje cijele jedne infrastrukture za političku destabilizaciju.
Primjera tzv. "obojenih revolucija" ne nedostaje. Često se spominju Gruzija (2003.) i Ukrajina (2004., 2014.), no rjeđe se govori o Kirgistanu, gdje je tzv. "Tulipanska revolucija" 2005., uz široku podršku raznih zapadnih fondova, srušila dugogodišnjeg predsjednika Askara Akajeva. Iako USAID rijetko javno priznaje izravnu ulogu, istraživački novinari došli su do dokumenata koji pokazuju da su mnogi lokalni "demokratski centri", kao i oporbeni političari, bili značajno financirani iz te agencije.
U Latinskoj Americi priča o USAID-u traje desetljećima. Kuba je idealan primjer: od platforme "ZunZuneo" (tzv. "kubanski Twitter"), koja je pod izlikom digitalne povezanosti zapravo trebala potaknuti masovni otpor vlastima, pa do niza zaklada i nevladinih organizacija čiji je cilj bio potkopavanje Castrove vlasti. Sličan scenarij odvijao se i u Venezueli, gdje su mnoge organizacije civilnog društva otvoreno priznale da je, čak i u razdobljima ekonomskih izazova za SAD (Velika financijska kriza), daleko najveći dio njihove financijske potpore dolazio upravo iz USAID-ovih "demokratskih" programa.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
