Incident u Idlibu pretvara se naglo u veliku novu krizu koja bi, sudeći barem prema aktualnim izjavama, možda mogla biti i najveća u kontekstu rata u Siriji koji traje još od proljeća 2011.
Po mnogočemu gledamo reprizu krize koja se odvijala u kolovozu 2013. godine, no akteri su sada drugačiji. Ono što su bili Obama, Kerry i Powers sada su Trump, Tillerson i Haley.
Posebno se treba razmotriti Trumpov jučerašnji govor u kojem on kemijski incident u Idlibu opisuje kao kakav poziv na djelovanje koji je sada dopao njega nakon što je isti - u kolovozu 2013. - primio i njegov prethodnik Barack Obama.
Ratoborni američki dužnosnici duboko su zamjerili Obami što tada nije pokrenuo direktnu vojnu agresiju protiv Sirije, protiv njene vojske i njene vlasti. Tvrdili su kako je pogazio vlastitu određenu crvenu liniju kada se dogodio kemijski napad u blizini Damaska. Nazivalo ga se slabićem koji nema petlje usprotiviti se brutalnom režimu i njihovim podjednako brutalnim saveznicima u Rusiji i Iranu.
U retrospektivi taj, navodno "kukavički", potez Obame da ne pokrene opću vojnu agresiju protiv sirijske države će se, barem od strane razumnog dijela javnosti, pamtiti kao možda i njegov najpametniji vanjskopolitički potez.
O samom kemijskom napadu u Ghouti u kolovozu 2013. rečeno je već toliko toga da je cijela situacija poprimila elemente kakvog mita. No, taj napad je sve samo ne mit - po pitanju tog brutalnog napada na civile i dalje kao najsnažniji autoritet ostaje veliki tekst istraživačkog novinara Seymoura Hersha koji se intenzivno posvetio istrazi i pronalasku istine.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
