Nakon gotovo dvije godine raspravljanja kako odgovoriti na pad cijena nafte, članice OPEC-a su se konačno dogovorile o zaustavljanju proizvodnje. Prema dogovoru od 30. studenog blok naftom bogatih zemalja će kolektivno smanjiti svoj output za 1,2 milijuna barela dnevno od početka iduće godine. Nakon te objave, globalne cijene nafte skočile su za devet posto. Ipak, dogovor neće značajno povećati cijene početkom 2017. Tržište je i dalje prezasićeno, čak i ako OPEC učini goleme rezove u proizvodnji i dodatno skladišti naftu, koja se sada nalazi na rekordnim razinama rezervi. Naravno, ovaj dogovor nije toliko orijentiran prema dizanju cijena, koliko prema zaštiti od njihovog daljnjeg pada te prema stvaranju nestašice nafte na globalnom tržištu.
No i to će biti teško postići. OPEC-ove članice su poznate po varanju u kvotama, a nema razloga da ovog puta bude različito. Mnoge članice bloka imaju ozbiljne financijske probleme i u takvoj situaciji svatko igra za sebe. I iako su sada cijene nafte podignute na između 50 i 60 dolara po barelu, ako će se dalje povećavati, dati će opet priliku sjevernoameričkoj proizvodnji nafte iz naftonosnog škriljevca. Prema dogovoru, gotovo sve OPEC-ove članice će smanjiti svoje outpute za 4,5 do 5 posto, te će proizvoditi 32,5 milijuna barela nafte dnevno za razliku od dosadašnjih 33,9 milijuna. Najveće smanjenje imat će veliki proizvođači iz Perzijskog zaljeva. Zemlje poput Libije i Nigerije su dobile izuzeće od ovih ograničenja. Iran je čak dobio dopuštenje da poveća svoju proizvodnju za 90 tisuća barela nafte dnevno, što znači da sada Islamska republika proizvodi 3,8 milijuna barela nafte dnevno.
Stvaranjem dogovora unutar bloka je početni korak prema razgovoru s proizvođačima nafte izvan OPEC-a. Članice OPEC-a se nadaju da će osigurati obećanja smanjenja proizvodnje za još 600 tisuća barela nafte dnevno među nečlanicama OPEC-a. Rusija je najveći svjetski proizvođač, a Moskva je već obećala smanjiti svoju proizvodnju za 300 tisuća barela nafte dnevno. Oman, koji proizvodi oko 900 tisuća barela, također je najavio smanjenje za 40 do 50 tisuća barela. Blok će 9. prosinca u Dohi održati razgovor s Kazahstanom, Azerbajdžanom, Meksikom i Brazilom. Pitanje je do koje razine i do kada će te zemlje pratiti OPEC, jer one nemaju nikakve obveze prema bloku. Ali oni nisu niti najveći problem, već da li će se same članice također držati dogovora.
Naime, povijest govori o čestom varanju i nepoštivanju postignutih dogovora. Sada, u vrijeme financijskih i sigurnosnih problema, smanjivanje proizvodnje može imati izravan i težak udarac političkoj i financijskoj stabilnosti pojedine države. Do kraja godine će vlade OPEC-ovih članica morati razmisliti kako će napraviti rečena smanjivanja. Najlakše će to biti za države u kojima nacionalne naftne kompanije imaju monopol na proizvodnju nafte, kao što je to u Saudijskoj Arabiji ii Kuvajtu. No, kako će se u tome snaći države poput Alžira ili Angole, koje se oslanjanju na međunarodne naftne kompanije za svoju proizvodnju, ili pak u Rusiji koja ima niz državnih i poludržavnih kompanija povezanih s nacionalnim strategijama i politikom.
U Rusiji je recesija u posljednjih dvije godine dovela cijene nafte na 45 dolara po barelu, pa je proračun Rusije za 2017. vrlo tanak. Kremlj još nije objavio kako će provesti smanjenje proizvodnje u svojim energetskim tvrtkama. Ruski naftni div Rosnjeft je već odbio pratiti dogovor, te je objavio da kvote mogu pratiti njihovi konkurenti poput LUKoila. S obzirom da su Igor Sečin, direktor Rosnjefta, i Vladimir Putin u određenim raskoracima, nije jasno hoće li Kremlj iskoristiti ovaj dogovor da zada udarac Rosnjeftu. No, i output mnogih drugih velikih proizvođača u Rusiji je u posljednjim mjesecima povećan, te oni imaju strategiju rasta u idućoj godini. Nezadovoljstvo potencijalnim smanjivanjem će stoga imati velike posljedice za rusko energetsko tržište.
Rijad je bio ključan u guranju OPEC-ovih članica prema ovom dogovoru, ali je također naučio kako se nositi s istinskim brojkama proizvodnje. Mjerenja i praćenje proizvodnje će provoditi šest nezavisnih i međunarodnih agencija, a ne same zemlje. One će određivati kvote i pratiti da li se države njih drže. Nadzorni odbor sastoji se od Venezuele, Kuvajta i Alžira. Venezuela ima također državnu naftnu i plinsku kompaniju Petroleos de Venezuela (PDVSA), koja je u ozbiljnim financijskim poteškoćama. Smanjivanje velike ponude nafte na tržištu oslabilo bi financijski pritisak na kompaniju koja je strateški iznimno važna Caracasu jer gotovo sva vanjskotrgovačka zarada Venezuele ovisi o prodaji nafte i plina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
