Zanimljivo pitanje postavio je Colm Quinn u jutarnjem brifingu lista The Foreign Policy - "Dok SAD i Rusija raspravljaju o Ukrajini, gdje je Europa?". Da, zaista, gdje je Europa? Francuski predsjednik Emmanuel Macron za vrijeme jučerašnjeg govora u EU parlamentu grandiozno je najavio "novi sigurnosni poredak" za Europu koji bi je trebao pretvoriti u "silu budućnosti". Ali njegove izjave odmah padaju u drugi plan jer sav fokus je i dalje na napetostima između SAD-a i Rusije. Europa izgleda kao pasivni promatrač u trenutku kada nipošto ne bi smjela biti pasivna jer ako se dogodi katastrofa bit će na njenom teritoriju.
Macron, koji toliko silno želi da ga se gleda kao lidera Europe, nije u stanju iskoristiti aktualni povijesni trenutak i pozvati na mir u Europi, mir pod svaku cijenu. I to on, koji je do prije dvije godine tvrdio kako je NATO "klinički mrtvac" - on nije u stanju reći da za potrebe mira u Europi NATO mora znati gdje su mu granice. Takvim stavom pokazao bi se kao europski lider jer bi radio u interesu Europe pa čak i u interesu Ukrajine i ukrajinskog naroda jer bi na taj način Moskvi izbio iz ruku bilo kakav povod za napad na Ukrajinu. Što je najbolje od svega, Macron to i može učiniti jer NATO kao organizacija traži opći koncenzus. Jasno, to ne znači da "bilo koja" članica može postati buntovnik. Jednakost postoji samo na papiru. Ali Francuska ima dovoljno utjecaja da bi mogla napraviti preokret.
Ali pošto Macron ni ne sugerira nešto u tom pravcu zapravo pokazuje da uopće nema petlje, a to je već i pokazao nedavno kada mu je SAD "pred nosom" ugrabio već dogovoreni posao s isporukom vojnih podmornica Australiji. Macron je uspio odglumiti ljutnju svega kojih tjedan, dva, a onda je uslijedila velika "obnova" transatlantskih odnosa.
Ništa bolja nije ni druga vodeća sila Europe - Njemačka se boji otvoriti plinovod Sjeverni tok 2 koji je kompletiran i koji bi im osigurao znatne financijske uštede.
Imajući to u vidu, pogledajmo kakav to "novi poredak" ovog puta predlaže francuski predsjednik (imao je on već više sličnih ideja ranije...). "Europa je danas suočena s eskalacijom napetosti na našim granicama", rekao je u govoru u Europskom parlamentu u Strasbourgu. "Kao Europljani, moramo kolektivno postaviti vlastite zahtjeve i staviti se u poziciju da ih provodimo", poručio je.
Ali zašto Macron uopće iznosi ovakve detalje u EU parlamentu? S jedne strane zbog činjenice da je Francuska početkom godine preuzela predsjedanje Vijećem Europske unije. S druge strane Macron ove velebne izjave tempira sa svojom predsjedničkom kampanjom te se i domaćoj publici želi predstaviti kao lider koji će, nekamo, povesti cijeli kontinent.
"Cilj je zajedno stvoriti europsku silu budućnosti ... neovisnu Europu koja je sebi dala sredstva da odlučuje o vlastitoj budućnosti i ne oslanja se na odluke drugih velikih sila. Francuska namjerava stvoriti novi sigurnosni okvir tijekom predsjedanja. Moramo ga izgraditi između nas, Europljana, podijeliti ga s našim saveznicima u NATO-u i predložiti pregovore Rusiji", rekao je Macron.
Kao i u slučaju nekih ranijih njegovih izjava ni ovaj put Macron nije konkretno pojasnio kako bi on stvorio takav poredak. Konkretno, o čemu bi pregovarao s Rusijom? I kako misli Europu dovesti do situacije gdje se "ne oslanja na odluke drugih velikih sila"? Ironično je, ali već u samoj toj izjavi krije se potvrda da Europa, bar Europa gdje je jedan od glavnih aktera Macron, nije spremna izboriti se za svoju samostalnost. Naime, on spominje "odluke drugih velikih sila" - koje bi to druge, u množini, sile bile? Činjenica da Macron nije u stanju ni otvoreno reći koja je to jedna jedina strana sila koja upravlja europskom vanjskom politikom vrlo je loš temelj za njegov "novi poredak".
Njegovo izlaganje komentirala je Katarina Barley, potpredsjednica Europskog parlamenta i članica njemačkih socijaldemokrata. U razgovoru za DW poručila je kako EU "nema izvornu nadležnost u vanjskoj politici".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
