Kurdske snage, pripremljene i usmjerene od strane SAD-a, jurišaju na Raqqu, de-facto glavni grad ISIL-ovog kalifata - već prodiru u njega iz dva pravca, no, iako se na oslobođenje Raqqe čeka već godinama, ne stječe se dojam da je ovo ta velika posljednja bitka u okviru rata u Siriji. U isto vrijeme izgleda kako će se ta ključna bitka, za koju se znalo da dolazi, voditi negdje drugdje - na sirijskom jugu.
Tamo se upravo otvara prostor za jednu vrlo kompleksnu i po posljedicama dugotrajnu geopolitičku konfrontaciju.
Da, riječ je o velikom i rijetko naseljenom prostoru južne i jugoistočne Sirije, ali svejedno je riječ o prostoru za koji će se voditi zadnja velika bitka, a ona snaga koja ga ugrabi igrat će ključnu ulogu u određivanju sirijske budućnosti nakon rata.
Dio ISIL-ovih snaga već je napustio Raqqu te su se rasporedili na ključnim točkama ove zadnje velike bitke, no, njihovo je da izgube. U konačnici tri će se sile ovdje boriti za prevlast: Rusija, SAD i Iran.
Ovo je "Velika igra" u Siriji i u nekim aspektima podsjeća na onu originalnu Veliku igru, odnosno strateško rivalstvo između Britanskog i Ruskoga Carstva zbog dominacije nad Središnjom Azijom za vrijeme 19. stoljeća.
Za pretpostaviti je da Rusija i Iran imaju slične ili relativno slične ciljeve na ovom prostoru, pošto su ipak oboje ključni saveznici Damaska, mada nedvojbeno i između njih postoji rivalstvo za kontrolom nad post-ratnom Sirijom - to rivalstvo se još uvijek ne osjeća previše, a tome pridonosi činjenica da je na terenu prisutan uljez koji im podjednako smeta - SAD.
Prošlog tjedna, u četvrtak, američke zračne snage srušile su jedan iranski dron na prostoru južne Sirije - nije to bio ni mali dron već velika bespilotna letjelica napravljena po uzoru na američke Predatore.
Nekoliko dana ranije američke snage udarile su na položaje sirijskih pro-vladinih snaga. Sudeći prema dostupnim informacijama, kada govorimo o sirijskim "pro-vladinim snagama" i kada govorimo o prostoru oko južnog grada At Tanf, (gdje SAD ima svoju ilegalnu vojnu bazu) onda gotovo sigurno govorimo o iranskim paramilitarnim skupinama ili možda njihovim šijitskim saveznicima iz Libanona, Hezbollah.
Američke snage i militanti čekaju na mogući napad iranskih snaga u bazi At Tanf Iz SAD-a tvrde kako su izveli nekoliko napada na položaje ovih skupina jer su se osjećali "ugroženo" te tvrde kako će i dalje napadati ako se osjete ugroženo.
Mnogi su konstatirali kako SAD ovakvim izjavama samo opravdava svoje imperijalističke težnje u Siriji. Nema sumnje da u ovoj završnici SAD pokazuje svoje imperijalističke težnje, no u isto vrijeme ne bi iznenadilo da su se zaista i osjetili ugroženo. Vrlo motivirane pro-iranske milicije "vrte se" oko Al Tanfa, oko američke vojne baze gdje ovi navodno treniraju "umjerene pobunjenike" (tko zna što zapravo rade tamo)... dok iranski dronovi kruže im iznad glava. Nije to baš situacija za ne brinuti. Američke snage, uglavljene na jugu Sirije bez ikakvog legitimiteta, dobro znaju da postoji ogromna želja da ih se izgura u jordansku pustinju, ili s lica svijeta.
Bilo je očito kako SAD želi fizički spriječiti pro-iranske snage da se probiju do iračke granice - o tome su danima pisane analize na stručnim izvorima, tvrdilo se kako se mora učiniti sve da se iranske snage ne povežu između Sirije i Iraka jer bi to otvorilo punu snagu koridora tzv. "šijitskog polumjeseca" koji se proteže sve od Teherana do Bejruta.
Ako to jest bio cilj, a nema razloga vjerovati da nije, u tom cilju američke snage nisu uspjele jer koridor je prošlog tjedna ipak probijen, a šijitske milicije koje ih toliko plaše rukuju se sa suborcima na iračkom frontu.
Pritom su malo zaobišli At Tanf i američke snage tamo stacionirane, ali to ne znači da se neće vratiti.
Situacija ovdje vrije i tu se sprema možda i daleko najopasniji sukob cijelog sirijskog rata. Nije teško pretpostaviti koliko su tenzije ovdje visoke - koliko je ovo sukob kojeg iranski paramilitarci priželjkuju, za njih je ovo prilika za direktnim obračunom s "Velikom sotonom", kako neki u Iranu nazivaju SAD i američki imperijalizam.
Ovdje, na zabačenom kutu sirijske jugoistočne pustinje, moglo bi doći do direktne konfrontacije između američkih i iranskih snaga. Bio bi to po svemu sudeći najopasniji sukob do sada jer može biti početak velike eskalacije - možemo li vjerovati da bi si SAD dozvolio da bude tek tako "izguran" iz Sirije, i to od strane Irana? Scenarij je to kojeg bi Washington teško progutao, naročito na čelu s Trumpom koji ne krije svoju mržnju prema Iranu.
S druge strane, strateški gledano, SAD-u se ne može ni dozvoliti da se ovdje začahuri. SAD se pokušava trajno uvući u teritorij Sirije, mogu li Damask i njegovi saveznici to spriječiti prije nego bude prekasno?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
