Na kognitivnoj prekretnici: Hurovo izvješće i jesu li američki izbori već odlučeni?
Gotovo je sigurno da ćemo u studenom svjedočiti revanšu između Donalda Trumpa i Joea Bidena. Ali zar je ovo najbolje što Amerika može ponuditi za funkciju "najmoćnijeg čovjeka na svijetu"? Jer, za početak, obojica su već poprilično stari. Donald Trump ima 77 godina dok Joe Biden ima 81. Na prošlim izborima Biden je imao koliko i Trump sada, a i onda se naveliko diskutiralo o tome je li Joe Biden uopće kognitivno u stanju obnašati funkciju predsjednika u slučaju da pobjedi. Trump, koji voli svoje političke protivnike nazivati raznim pogrdnim imenima, Bidena je za vrijeme prošlih izbora nazvao "Sleepy Joe" (eng. Pospani Joe), sugerirajući da je Biden malo "spor".
I zaista, na trenutke Biden je izgledao kao da se gubi. Počeo je nizati gafove, gubiti orijentaciju, a izgledalo je kao da ga njegov tim zapravo čuva od novinara da ne bi rekao nešto "mimo dogovorenog". Trump se ponadao da će na tome poentirati i da će s lakoćom osvojiti drugi mandat. No, onda se dogodilo nešto zanimljivo. Kad bi bilo baš jako bitno Biden bi se iznenada "vratio" - recimo za vrijeme njihovog sučeljavanja - i tad je ostavio dojam da je u boljem stanju no što ga se viđalo na nekim drugim manje bitnim mjestima. Je li možda nešto uzimao da ga malo "razbistri" za te važne trenutke? Možda, o tome se, očekivano, nije javno pričalo.
Ironično - ili možda karmički - gledajući nedavne javne nastupe Donalda Trumpa čini se kao da i on odjednom poprilično osjeća težinu te 77. godine u kojoj je bio Biden dok ga je nazivao "pospanim". Trump nastoji ostaviti snažan dojam, djeluje drsko, tipično za njegove nastupe, ali slušajući pažljivije postaje jasno da te rečenice više nemaju onaj protok kao ranije. Trudi se, ali ne uspijeva. A i njemu su se počeli nizati gafovi. Degradacija je neminovna.
Ako bi pak osvojio izbore Trump bi bio na vlasti do svoje 81., a ako izbore ponovno osvoji Biden vladat će do svoje 85. godine. Nije lijepo reći, ali u tim godinama realno se treba zapitati hoće li čovjek uopće biti živ do kraja mandata? I zašto Amerika uopće ide s takvim starcima u završni krug ako je svjesna da bi po nju moglo biti poprilično opasno da, recimo, u vrijeme neke velike svjetske krize (ekonomske, vojne, zdravstvene ili neke druge) odjednom ostane bez predsjednika? Ili - možda još i gore - što ako je predsjednik tu, ali više nije "tu"? Što ako aktivni predsjednik jednostavno više ne može djelovati jer su mu kognitivne funkcije toliko oslabile da više nije u stanju obnašati posao?
U svijetu je bilo puno takvih primjera, ali obično dolaze iz zemalja tzv. Trećeg svijeta gdje kojekakvi žestoki vlastodršci, koji su nerijetko na vlast došli državnim udarom, ne puštaju uzde sve dok život njih ne napusti. Ali to nisu zemlje koje se ubrajaju u najveće svjetske sile. Iznenada nefunkcionirajući predsjednik u SAD-u može biti globalni problem ako iz te interne krize proizađe vanjska.
Jasno, uvijek se može spekulirati koliko je sam predsjednik u SAD-u uopće bitan. Donosi li on sve te važne odluke ili za njega te odluke donosi cijela vidljiva i ona nevidljiva struktura (tzv. duboka država)? Jer i u slučaju Bidena i ranije Trumpa imamo primjere gdje ona ne djeluju pretjerano autonomno. Trump je htio povući vojsku iz Sirije pa mu je to jednostavno onemogućeno, skoro kao da mu je netko zavrnuo ruku i rekao: "Gospodine predsjedniče, ovo ipak neće ići, bavite se nečim drugim". Kod Bidena je to još i izraženije, njega kao da se skriva od novinara i šanse da bi se negdje mogao osramotiti i tako si uprskati šanse za reizbor.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
