Na izborima u Hong Kongu po prvi puta je izabrana žena za čelnicu ove nekadašnje britanske kolonije. Carrie Lam, 59-godišnja pobjednica, ima snažnu potporu kineske vlade u Pekingu i njezina je pobjeda donekle bila očekivana s obzirom na sve jači utjecaj Pekinga u poslovima hongkonške zone. Sustav glasovanja u Hong Kongu nalik je onom američkom. Premijerku Hong Konga bira odbor kojega čini 1200 članova, a koji su elektori na temelju glasovanja naroda. Drugim riječima, glasači ne biraju izravno vođu Hong Konga. U riječima koje je uputila nakon proglašenja pobjede, Lam je poručila da Hong Kong pati od poprilično ozbiljne podijeljenosti, te da su u gradu nagomilane frustracije, te da će njezin prioritet biti smanjivanje te podjele.
Lam se posebno obratila mladima koje je nazvala pogonom društva i onima koji će dovesti do napretka. Ujedno je obećala pridržavati se temeljnih vrijednosti Hong Konga, koje su inkluzivnost, sloboda tiska i govora, poštivanje ljudskih prava i vladavina prava. U utrci je Lam pobijedila miljenika javnosti (prema ispitivanju javnog mnijenja), bivšeg ministra financija Johna Tsanga, dok je na trećem mjestu liberal i umirovljeni sudac Woo Kwok-hing. Lam je dobila 777 glasova, spram 365 Tsangovih i 21 Wooovih. Nakon proglašenja pobjede odmah je došlo do vidljive podijeljenosti u Hong Kongu, a prodemokratske skupine su održale prosvjedne marševe koji su podsjetili na velike prosvjede 2014.
Nova premijerka naslijedit će CY Leunga, koji će odstupiti nakon samo jednog mandata u srpnju. Lam je služila kao njegova zamjenica, ali je već dugo vremena u politici i vodila je brojne vladine projekte. Za vrijeme prosvjeda 2014, koje je započela mladež u ovom važnom trgovačkom središtu, zauzela je nepopularan stav i branila je ideje Pekinga za političkom reformom koje su najzad vodile novom sustavu biranja samo unutar prethodno potvrđenih kandidata. Prosvjednici smatraju da se zbog toga izborni proces može tumačiti jedino kao selekcija, a ne izbor.
Hong Kongom se upravlja po načelu 'jedna država, dva sustava' unutar sporazuma koje je Kina postigla s Velikom Britanijom 1997. kada je Hong Kong prestao biti britanska kolonija i postao je poluautonomni teritorij. 'Jedna država, dva sustava' je ustavno načelo koje je početkom osamdesetih osmislio Deng Xiaoping u viđenju ponovnog ujedinjenja Kine. On je predložio da će postojati jedna Kina, ali će različite kineske regije, kao što su Hong Kong i (portugalska kolonija) Macau očuvati svoj kapitalistički gospodarski i politički sustav, dok će ostatak Kine imati i dalje socijalistički sustav. Pod tim načelom, ove dvije regije imaju vlastiti politički sustav, voditi vlastite legalne, ekonomske i financijske poslove, uključujući vanjskopolitičke odnose s drugim državama.
Prilika za to je došla 1997. Nakon 156 godina vladavine britanskog guvernera, luka Hong Kong vraćena je pod kineski suverenitet. Tada je, prema kinesko-britanskom ugovoru, nastao Temeljni zakon koji je tražio da Hong Kong zadrži svoj kapitalistički gospodarski sustav i svoju valutu hongkonški dolar, kao i pravni sustav, pravosuđe i prava i slobode u idućih pedeset godina. Proglašen je posebnim upravnim područjem Kine i takav će biti barem do 2047. kada ugovor prestaje važiti. Čak i kineski renminbi nije legalno platežno sredstvo. Ujedno, službeni jezik Hong Konga je kantonski i engleski, ali ne i mandarinski, koji je službeni jezik u Kini. Središnja vlada u Pekingu održava kontrolu nad vanjskih poslovima kao i u pravnom tumačenju Temeljnog zakona. Zbog toga je došlo do trzavica i negodovanja koje je na kraju i dovelo do velikih demonstracija 2014.
Sve te rasprave su dovele do propitivanja kandidata koji će voditi Hong Kong, a osobito s obzirom na velike težnje Pekinga da ovlada ovim teritorijem, kao i oprezne igre poduzetnika koji se ne žele otuđiti od prodiruće Kine i izgubiti dio kolača koji Kina grabi diljem svijeta. Stoga je Lam i mogla dobiti tako veliku podršku unatoč njezinom birokratskom sivilu svojstvenom kineskoj komunističkoj partiji. Najzanimljiviji dio njezine pobjede jest ruganje njezinom rezultatu (777 glasova) jer je mandarinski sedam ujedno kantonski sleng za impotentan penis.
Unatoč njezinim porukama lake tranzicije, Lam će imati velikih problema pri izgradnji javnog imidža. On je zapravo već stvoren samim time što je bliska Leungu, koji se pokušao profilirati kao srednji politički put između Pekinga i veće autonomije Hong Konga. Na vlast je došao s velikom podrškom hongkonške javnosti, ali je svoju poziciju ozbiljno narušio za vrijeme prosvjeda 2014. kada je odlučio koristiti suzavac za rastjerivanje prodemokratskih prosvjednika. Uz to ga prate korupcijski skandali i postao je toliko nepopularnim da je sam odlučio ne ići po drugi mandat. Najzad, sama Lam je birana po zakonskom rješenju protiv kojega su ustali mnogi prosvjednici i demokratski aktivisti. Prema njima, izbori su besmisleni jer se radi samo o natjecanju među kandidatima Pekinga.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.