Mlađahan, ali odlučan predsjednik austrijske vlade Sebastian Kurz u kratko je vrijeme prouzročio strah među europskim državama članicama nekoliko mjeseci prije nego će Austrija preuzeti predsjedavanje Europskom Unijom. Osnivanje nove koalicijske vlade u kojoj sjede konzervativna Austrijska narodna stranka (ÖVP) i desničarska Slobodarska stranka Austrije (FPÖ) tvori novo doba austrijske politike sa značajnim posljedicama po regiju Srednje Europe. Prema riječima Kurza, Austrija želi postati most između zapadnih i istočnih članica Europske Unije, a to potvrđuje i međunarodno djelovanje njegove vlade. Kurz je za svoj prvi vanjskopolitički posjet odabrao Bruxelles, dok je ministrica vanjskih poslova Karin Kneissl otišla u Bratislavu. Prvi premijer koji je posjetio Beč nakon stvaranja nove vlade je mađarski predsjednik vlade Viktor Orban.
Austrija se time ponovno vraća svojoj tradiciji povezivanja europskog Istoka i Zapada, sa svojim posebnim povijesnim odnosom prema Češkoj Republici, Hrvatskoj, Slovačkoj i Mađarskoj, sve nekoć dijelovima Habsburškog Carstva i kasnije Austro-Ugarske Monarhije. I kasnije je Austrija imala tu ulogu. Za vrijeme Hladnog rata, Austrijanci su ostali neutralni, zbog čega je Beč postao pogodnim mjestom susreta vlastodržaca, disidenata i špijuna iz oba bloka. Ovdje su se susreli Nikita Hruščov i John F. Kennedy 1961. godine, kao i Jimmy Carter i Leonid Brežnjev 1979. Nakon Hladnog rata, Austrija se okrenula zapadnoeuropskim partnerima, ali nije zaboravila na stvaranje jakih odnosa s bivšim komunističkim zemljama. Austrija je bila ta koja je prvo s Mađarskom, Italijom i još tadašnjom Jugoslavijom stvorila Kvadragonalu odnosno kasnije Pentagonalu, da bi se to prometnulo u Srednjoeuropsku inicijativu.
U jednome Austrija ipak nije uspjela, a to je ulazak u Višegradsku skupinu. Ni to nije problem, jer je uspjela ući u oblik razgovora V4+ (gdje je sada i Hrvatska, nakon što je Slovenija izašla iz tog programa), a unutar čega se s Češkom, Slovačkom, Poljskom i Mađarskom raspravlja ponajviše o unutarnjoj sigurnosti i promiče se jedinstven stav prema migrantskim valovima u Europu. Godine 2000. osnovao se Salzburški forum koji okuplja ministre unutarnjih poslova Austrije, Bugarske, Češke, Hrvatske, Mađarske, Poljske, Rumunjske, Slovačke i Slovenije i unutar kojega se raspravlja o policijskoj suradnji i nadgledanju granica. Upravo je taj okvir bio presudan za zajedničku suradnju oko migrantske krize. Kad god je neka zemlja Višegradske skupine predsjedavala Unijom, Austrija je imala povlašteni status, pa je Beč tada imao velik utjecaj na pitanja migracija, sigurnosti, stabilnosti na Balkanu, proširenja EU, inovacija i poljoprivrede, sve područja gdje Austrija ima velike interese.
Osim toga se predsjednici Austrije, Slovenije i Hrvatske sastaju od 2014. godine s namjerom rasprave trilateralnih i međunarodnih pitanja. Iako je uloga austrijskog (kao i slovenskog i hrvatskog) predsjednika malena u austrijskom političkom sustavu, ipak se time želi poslati politička poruka kako je Austrija spremna sudjelovati u daleko većim pitanjima od regionalne suradnje. Austrija se pridružila i Inicijativi Tri mora, koja se usmjerava k razvoju infrastrukture i jačanja gospodarskih poveznica između Baltika, Jadrana i Crnog mora. Austrija je jedina zemlja članica inicijative koja nije imala komunističku vlast i čiji je BDP značajno viši od ostalih srednjoeuropskih zemalja. Već na prvom susretu Inicijative 2016. godine u Dubrovniku, Austrijanci su počeli potpisivati zajedničke trgovačke ugovore s poljskim, hrvatskim, bugarskim i slovenskim gospodarskim komorama, ali ujedno sudjeluju na summitima na niskim diplomatskim razinama, što pokazuje kako je Beč vrlo oprezan prema ovoj inicijativi koja podjednako muči Nijemce i Ruse.
Problem koji Austrija može imati prema srednjoeuropskim zemljama nakon što preuzme predsjedavanje Unijom odnosi se na teške pregovore o proračunu i činjenici da Austrija spada u one zemlje koje više daju Uniji no što uzimaju. Ujedno će Kurz morati voditi pregovore o britanskom napuštanju Unije, što će također donijeti rupu u europskom proračunu. Kurz je sam već najavio kako će u raspravama o europskoj proračunskoj politici Austrija naći više sugovornika među starim nego među novim državama članicama. Ujedno su Austrijanci vrlo oprezni prema dubljoj europskoj integraciji. Nova austrijska vlada u svom programu do 2022. godine objavljuje svoju predanost učinkovitom obavljanju manjeg broja poslova. Europa, smatra Kurz, se mora baviti užim brojem zadataka, kao što je osiguravanje vanjskih granica i smanjivanje veličine Europske Komisije. Ovaj pristup je odmah prihvatio Viktor Orban, koji zajedno s Bečom podržava i supsidijarnost unutar Europske unije. Ipak, čini se da se Beč i Višegradska skupina ne razumiju, jer je supsidijarnost za Austrijance povezana sa smanjivanjem europskog proračuna i ukidanje brojnih povlastica za one zemlje koje većinom primaju novčane izdatke iz zajedničkog budžeta.
Cijeli niz drugih pitanja je također predmet spora i sprječava Austriju u pronalaženju dovoljno dobrog zajedničkog jezika sa srednjoeuropskim zemljama. Kurz nastavlja politiku staru desetljećima protiv razvoja nuklearne energije, što je osobito problematično s obzirom na staru austrijsko-češku raspravu oko nuklearne elektrane Temelin, kao i oko mađarskog plana proširenja svoje nuklearke u Paksu. Austrijanci će također smanjiti izdatke za djecu radnicima iz europskih zemalja, što će ponajviše pogoditi radnike iz Mađarske, Rumunjske i Slovačke.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
