Sudanci dan za danom izlaze na ulice kako bi prosvjedovali protiv vladavine Omar al-Bašira. Predsjednik, koji je i sam preuzeo vlast 1989. godine kada je vodio državni udar, suočava se s najozbiljnijim izazovom u tri desetljeća na vlasti. Ljutnja zbog naglog porasta cijena kruha i goriva i optužbi za korupciju potaknula je prosvjede.
Do sada je predsjednik uspio odoljeti gnjevu svog naroda. Ali sudanski narod ima dugu povijest zbacivanja nepopularnih režima. Dvaput prije - 1964., a zatim ponovno 1985. - pobune su dovele do promjena vlasti. Svaki su put oružane snage napuštale režim i stajale na strani naroda. To se nije dogodilo tijekom sadašnjih prosvjeda iz dobrih razloga. Baširova vlast jasno je naučila na pogreškama svojih prethodnika. Stvorena je mnogo jača Nacionalna obavještajno-sigurnosna služba (NISS), kao i niz drugih paralelnih sigurnosnih organizacija i naoružanih milicija koje koristi za policijsku akciju umjesto redovite vojske. Ta postavka, u kombinaciji s uzajamnim strahovima raznih zapovjednika da budu optuženi za ratne zločine, ako režim padne, znači da se vojna intervencija neće dogoditi lako kao u 1964. ili 1985. godini koji se uzimaju kao presedani.
Egipatska revolucija 1952. konačno je najavila početak marša prema sudanskoj neovisnosti. Ukinuvši monarhiju 1953. godine, novi vođe Egipta, Mohamed Nagib, čija je majka bila Sudanka, a kasnije i Gamal Abdel Naser, vjerovali su da je jedini način da se ukine britanska dominacija u Sudanu da Egipat službeno odustane od svoje suverenosti. Osim toga, Nasser je znao da će Egiptu biti teško upravljati siromašnim Sudanom nakon njegove neovisnosti. Britanci su, s druge strane, nastavili svoju političku i financijsku potporu za nasljednika Mahdista Abd al-Rahman al-Mahdija, za kojeg se smatralo da će odoljeti egipatskom pritisku za neovisnost Sudana. Rahman je za to bio sposoban, ali njegov je režim bio opterećen političkom nesposobnošću, koja je proizvela ogroman gubitak podrške u sjevernom i središnjem Sudanu. I Egipat i Britanija osjetili su veliku nestabilnost koja ih je potaknula, pa su se odlučili da i sudanskim regijama, sjeveru i jugu omoguće slobodno glasovanje o tome žele li neovisnost ili britansko povlačenje. Sudanci su glasovali za nezavisnost. Vojna uprava koja je uslijedila zbačena je u tzv. Oktobarskoj revoluciji 1964. godine nakon koje je uvedena civilna vlast.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.