U trenutku kada se Bliski istok nalazi pod velikim tenzijama, skupina mladih Iranaca i Izraelaca pokazala je da mogu prevazići ratnu retoriku, osuditi sve ono što ne valja u njihovim državama i pozvati na mir i opću demilitarizaciju Bliskog istoka. Sutra bi se u Berlinu trebao održati prvi zajednički anti-ratni prosvjed nakon više zajedničkih sastanaka. Organizatori navode kako je svrha ove demonstracije prosvjedovati protiv glasova koji pozivaju na rat, sankcija koje su nametnute Iranu i u svrhu konačnog cilja - nuklearne demilitarizacije Bliskog istoka.
Možda njihova inicijativa i jest pomalo utopijska, možda čak i naivna, no činjenica da su u stanju pronaći zajednički jezik - u vrijeme kada je animozitet na vrhuncu s obje strane - već je velika stvar vrijedna pažnje. Iz priče mladih prosvjednika jasno je kako su obje strane prepoznale međusobne sličnosti, a to je u prvom redu želja za boljim i pravednijim sistemom u obje države.
Nijedna kritika nije toliko autentična i iskrena koliko ona koja dolazi od samih stanovnika pojedinih država. Stoga ni ne čudi da je ova skupina mladih Izraelaca i Iranaca prepoznala neke elemente koji su zajednički za obje države, prije svega nemogućnost utjecanja na smjernice domaće i vanjske politike.
Unatoč činjenici da se tijekom nekoliko posljednjih godina najveća pozornost medija dala anti-vladinim prosvjedima u Iranu, to ne znači da se u Izraelu ne događaju isti (vidi: Merav Michaeli: za izraelsku vladu, mi smo nebitna stvorenja).
Među organizatorima su 8 Iranaca i 13 Izraelaca. Jedna od njih je i 35 godišnja izraelska znanstvenica Gal Schkolnik koja je dala intervju za izraelski list Haaretz. Schkolnik navodi kako je iznenađena činjenicom da između dvije strane nije bilo nikakvih nesuglasica.
"To je savršeno. Jednostavno se slažemo oko svega. I dosta smo naučili o međusobnoj povijesti i politici", rekla je Schkolnik.
Prosvjednici će za vrijeme sutrašnjeg okupljanja pročitati zajedničku izjavu koju su sastavili na prethodnim sastancima. Tekst izjave biti će dostupan i na njihovim web stranicama i to na njemačkom, engleskom, hebrejskom i perzijskom jeziku.
Schkolnik navodi kako je reakcija stanovnika izvanredna, no ne i lokalnih njemačkih medija - "Njemci nas se boje, Izrael je ovdje tabu tema koju svi nastoje ignorirati, posebice nakon medijskog linča protiv Guntera Grassa. Mediji se jednostavno boje javno reći nešto negativno protiv Izraela, no javnost nas podržava - znaju da prosvjedujemo protiv stvari s kojima se ni oni ne slažu, kao što su nuklearno oružje, represija, okupacija, izgladnjivanje itd".
Razočarana državnom politikom, Schkolnik je napustila Izrael nakon Drugog libanonskog rata 2006. Danas živi u Njemačkoj i priprema disertaciju na temu električna magnetska polja i proteini.
S druge strane je još jedna mlada djevojka, također znanstvenica, 30-godišnja Arzu iz Teherana, koja ne želi u javnosti iznijeti cijelo ime radi vlastite sigurnosti.
"Kada su se pojavile vijesti o mogućem napadu na Iran, zapitali smo se - što možemo učiniti? Eskalacija debate s Izraelom daje iranskim vlastima priliku da pažnju s lokalnih prosvjeda preusmjere na rat. S druge strane, Njemačka je Iranu prodala sistem za nadzor kojim se vlasti bore protiv prosvjednika. No, onda smo čuli kako, opet Njemačka, prodaje Izraelu nuklearnu podmornicu. Ovo je zaista previše i odlučili smo da moramo nešto poduzeti. Vidjeli smo da se i naši prijatelji iz Izraela bune protiv istih stvari pa smo odlučili djelovati zajedno", rekla je Arzu.
"Obje strane - i izraelska i iranska vlada koriste retoriku kako bi skrenuli pozornost s nekih drugih pitanja", ističe Arzu.
S njom se slaže i izraelska organizatorica anti-ratnog prosvjeda Schkolnik: "S obje strane imamo režim koji ignorira živote malih ljudi i koristi ratnu retoriku kao način odvraćanja pozornosti", prenosi Haaretz.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
