"Naišao sam na gradove u Južnoj Karolini, Alabami, Mississippiju i Arkansasu koji su izgledali poput gradova u Zimbabveu, jednako zanemareni i izmučeni. To je globalizacija, kažu ljudi... Za mene, globalizacija je potraga za novom plantažom, i jeftinom radnom snagom; globalizacija znači da je outsourcingom moguće osiromašiti američku zajednicu do stupnja gdje je nemoguće odvojiti grad bez novca u prašnjavoj unutrašnjosti od zemlje Trećeg svijeta." Prethodne rečenice nije napisao Donald Trump već slavni američki putopisac Paul Theroux u članku za New York Times baziranom na njegovoj novoj knjizi iz 2015.: "Duboki jug: Četiri godišnja doba na sporednoj cesti." I pisac je pogodio u sridu.
Sjedinjene Američke Države su u teoriji zemlja slobode, prava, jednakosti, demokracije i jednakih mogućnosti. Stoljećima tako je bilo i u praksi barem ako ne računamo robovsku i indijansku populaciju. Amerika jest najpoželjnija destinacija za brojne imigrante. 2015. u najmoćniju svjetsku državu legalno uselilo se nešto više od milijun ljudi. Usprkos tome što najviše ljudi želi svoju sreću okušati u Americi, SAD ima i svoje tamne strane. Jedna od tih tamnih strana je siromaštvo.
Najsiromašnija američka savezna država je Mississippi. Prosječni dohodak kućanstava iznosi 40 593 $ što je znatno ispod nacionalnog prosjeka od 55 775 $. Mississippi također ima najvišu stopu siromaštva u SAD-u pa 22% stanovništva živi ispod granice siromaštva. Stopa nezaposlenosti iznosi 6.5% što je četvrta najveća u Americi. Relativno veliki udio domaćinstava živi u teškim uvjetima. Oko 11.5% stanovništva zaradi 10 000 $ ili manje godišnje što je najviša stopa ekstremnog siromaštva u bilo kojoj saveznoj državi. Slično tome, mali je broj imućnih kućanstava. Samo 2.1% mississippijevskih kućanstava zaradi 200 000 $ ili više što je najniži postotak među saveznim državama. Treba napomenuti da po siromaštvu odmah nakon Mississippija slijede Arkansas, Zapadna Virginija, Alabama i Kentucky.
Mississippi se još naziva i "Država magnolija" i "Država gostoprimstva". Smještena je na američkom jugu na obalama Meksičkog zaljeva uz rijeku Mississippi po kojoj je i dobila ime. Populacija države je nešto manja od tri milijuna ljudi. Jackson je glavni grad. Prije građanskog rata većina ekonomske djelatnosti u državi bila je uzduž korita rijeka, tj. na plantažama gdje su radili crni robovi. U ratu Mississippi je bila na strani pobunjeničke Konfederacije. Nakon rata i oslobađanja robova zemljišta uz rijeke su se ispraznila. Do kraja 19. stoljeća Afroamerikanci su bili većinski vlasnici zemljišta uz deltu Mississippija i većina stanovništva u državi, ali su radi financijske krize drvne i željezničke kompanije pokupovale dosta zemljišta i raselile crnce. Od 1930-ih i Velike migracije država je postala većinski bijela unatoč i dalje velikom broju crnačkog stanovništva. Nakon građanskog rata sve do 1960-ih Demokratska stranka odnosno Demokrati Bijelci imali su apsolutnu moć u Mississippiju kao i u većini ostalih južnjačkih država koje su se nazivale Solid South iliti Čvrsti Jug.
Naime, Demokrati su nakon rata zastupali prava država i rasnu segregaciju odnosno bjelačku dominaciju diljem juga sukladno zakonima Jima Crowa. U prvoj polovici 20. stoljeća oko 400 tisuća crnaca napustilo je Državu magnolija kako bi pronašlo bolji život na američkom sjeveru, sjeverozapadu i zapadu. Npr. Franklin D. Roosevelt 1944. dobio je čak 94% glasova u Mississippiju. Nakon davanja prava glasa crncima i prekida rasne segregacije šezdesetih godina, bijelci su se malo pomalo počeli okretati Republikancima, a crnci Demokratima s obzirom da su se agende dvije stranke promijenile. U istoj državi gdje je prije 20 godina totalno uvjerljivo pobijedio Demokrat FDR, 1964. pobijedio je ultra konzervativni Republikanac Barry Goldwater s 87% glasova. Isti trendovi dogodili su se na cijelome jugu. Mnogi se danas šale da su bijeli Demokrati na jugu praktički "eliminirani" budući da je Republikanska stranka popunila vakuum nastao nakon što su Demokrati zaplovili previše liberalnim vodama za južnjački ukus. Donald Trump na izborima 2016. dobio je 57.9% glasova, a Hillary Clinton samo 40.1%.
Zbog svoje religioznosti Mississippi spada u tzv. Biblijski pojas gdje religija igra značajnu ulogu u svim porama života. Radi se o najreligioznijoj američkoj državi s postotkom od 89% vjernika. Čak 57% stanovnika se smatra vrlo religioznima. Također, Mississippi je država s najvećim udjelom crnačkog stanovništva od 37% ako se izuzme Washington D.C. Bijelci čine 59% stanovništva, Amerikanci azijskog porijekla 0.9%, a domorodačka populacija 0.5% stanovništva. Od 2000. do 2010. Mississippi je imao najveću stopu povećanja stanovništva mješovite rase čak do 70% i najveću stopu mješovitih brakova u SAD-u. To je ohrabrujuće budući da su sve do prije pola stoljeća multirasni brakovi bili zabranjeni. Još uvijek stanovnika pripadnika miješane rase ima tek 1.1% ali taj će postotak u budućnosti rasti.
Smrtnost dojenčadi u Mississippiju je veća od one u Kini, Šri Lanki ili Libanonu. To je više nego zabrinjavajuće. Očekivana životna dob u Mississippiju je najniža u SAD-u i iznosi 75 godina. Prema mnogim statistikama država spada među jedne od najgorih u Americi po zdravstvenoj skrbi. Mississippi ima najvišu ukupnu stopu smrtnosti i najveću stopu smrtnosti od srčanih bolesti, visokog krvnog tlaka, gripe i upale pluća. Više od 30% stanovništva je gojazno. Razvoj Mississippija je također sputan radi lošeg stanja obrazovanja. Samo 21.1% odrasle populacije ima barem fakultetski stupanj prvostupnika što je znatno niže od nacionalnog prosjeka od 30.1%.
Zašto je Mississippi jedna od najgorih država za život u SAD-u i najsiromašnija? Razlozi se mogu naći u povijesti, tj. u prevelikom oslanjanju na pamuk i druge poljoprivredne proizvode poput kukuruza, soje, riže, itd. Ekonomskim neuspjesima doprinijele su i brojne prirodne nepogode poput uragana (npr. uragan Katrina), poplava i požara, spor razvoj željeznice i drugih prometnica. Desetljećima gospodarstvo se baziralo na seoskoj poljoprivredi, a ne na industrijskom razvitku što je bilo kobno. Zbog oslanjanja na plantaže bogata elita se protivila razvitku cesta i željezničkih pruga koje bi dovele industrijalizaciju. U mnogim dijelovima Mississippija industrijalizacija nije započela sve do posljednjih desetljeća 20. stoljeća. Kada se konačno pojavila, mnoge tvornice raznovrsnih roba su otišle izvan Amerike kao izravna posljedica globalizacije.
Iako se mnogo novca dobiva od kockarnica smještenih uz rijeku Mississippi i na obalama Meksičkog zaljeva te od turističkih posjeta prelijepe prirode, ti prihodi bi morali biti i veći. Izostanak adekvatnog obrazovanja često je razlog nemogućnosti pronalaska dobrih poslova i prepreka gospodarskom napretku. Nedovoljno ulaganje u obrazovanje pokazalo se izuzetno lošim zato što je izostala kreativnost otvaranja novih radnih mjesta, a upravo je ta kreativnost svojstvena Americi. Uz loše javne usluge na razini savezne države kao što su relativno loše zdravstvo i obrazovanje te pogrešno rukovođenje gospodarstvom, osiromašenju Mississippija također je doprinijela ignorancija federalnih vlasti koja nije znala ili nije htjela privući programe i projekte kako bi se stvorilo kvalitetno ozračje da bi se jug SAD-a ispravno razvijao.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
