Sjeverna Koreja prihvatila je prijedlog Južne Koreje da idućeg utorka održe sastanak kako bi raspravljali o sudjelovanju Sjeverne Koreje na zimskim Olimpijskim igrama koje idućeg mjeseca počinju u Južnoj Koreji.
Iz Pjongjanga je danas stigla službena potvrda o prihvaćanju sastanka koji će se održati na granici između dvije Koreje. Za vrijeme sastanka razgovarat će se o Olimpijskim igrama i drugim "temama od zajedničkog interesa", potvrdio je južnokorejski glasnogovornik ministarstva ujedinjenja, Baik Tae-hyun.
Ovo nije razvoj situacije koja se nužno sviđa Washingtona - štoviše, informacije govore kako su iz Seula morali uvjeravati američku administraciju da je ovo dobar potez. Nadalje, Južna Koreja morala je također nagovoriti SAD da odgode predstojeće zajedničke vojne vježbe. SAD je u konačnici morao pristati na to jer nametanje vojnih vježbi izgledalo bi uistinu bizarno, mada ni to ne bi iznenadilo.
Nakon toga je pak Trump, u svom stilu, sve zasluge za ovo zatopljenje u odnosima između Pjongjanga i Seula pripisao sebi: "Vjeruje li itko da bi se razgovori između Južne i Sjeverne Koreje sada vodili da nisam bio čvrst, snažan i odlučan u najavi uporabe sve naše sile protiv Sjeverne Koreje. Budale, ali pregovori su dobra stvar!".
Podsjetimo, dvije Koreje ne samo da će održati sastanak na visokoj razini idućeg utorka (9.1.2018.) već su ovog tjedna po prvi puta nakon više od dvije godine ponovno uspostavile direktnu liniju komunikacije. Ista je prekinuta prije dvije godine kao sjevernokorejski znak odmazde na gašenje zajedničkog industrijskog parka Kaesong od strane prethodne južnokorejske administracije na čelu s predsjednicom Park Geun-hye (ona je pak zbog korupcije u međuvremenu srušena s vlasti).
Aktualni predsjednik Južne Koreje, Moon Jae-in, je pak još za vrijeme kampanje isticao kako želi unapređenje odnosa sa Sjevernom Korejom i de-eskalaciju napetosti na Korejskom poluotoku. Možda bi to i mogao realizirati da SAD-om ne vlada sve militantniji Trump koji se prošle godine snažno obrušio na Sjevernu Koreju.
Sjeverna Koreja je pak nastavila sa svojim provokativnim vojnim programima - testirali su još jednu, još snažnu, nuklearnu bombu (neki smatraju, a oni tvrde, da je riječ o hidrogenskoj), a i znatno su aktivniji i u svom raketnom programu šaljući nekoliko balističkih raketa preko teritorija Japana.
Trump je na to reagirao prijeteći općim uništenjem Sjevernoj Koreji te je napravio sve kako bi se sankcije protiv ove zemlje dodatno pojačale. Pritom je uspio čak i dovesti Kinu na svoju stranu te je i Peking uveo još snažnije sankcije Sjevernoj Koreji.
Gledajući ukupni rezime aktualne situacije, SAD je uspio Sjevernu Koreju staviti u još znatno teži položaj nego ranije. Što je pak Pjongjang mislio postići sa svojim prijetnjama da će gađati Guam ili pak i američko kopno ukoliko se pritisak na njih nastavi? Posve je jasno da Sjeverna Koreja ne može predstavljati veću prijetnju Americi - mogu eventualno udariti na američke saveznike u regiji, primarno na Južnu Koreju, no to bi bilo ravno samoubojstvu.
U nekim prethodnim periodima mogli su, možda, računati na to da će se Kina uključiti, kao i 50-ih, ako dođe do rata. Danas? Teško.
No, u isto vrijeme, ne stječe se dojam da Pjongjang povlači poteze impulzivno. Dakle, postoji li neka strategija iza svega ovoga? Moguće je - neki u SAD-u već su i zabrinuti da Kim zapravo želi, nekako, okrenuti Južnu Koreju protiv SAD-a, a u eri gdje se saveznici američkog predsjednika više boje no što ga poštuju, možda može i uspjeti.
Naime, prateći situaciju zadnjih mjeseci očito je kako južnokorejski predsjednik Moon Jae-in nikako nije zadovoljan agresivnom američkom militarizacijom njegove zemlje. Prošle godine obustavio je daljnje postavljanje američkih raketnih sustava THAAD na prostoru njegove zemlje. Spomenimo pritom kako su se američki sustavi - čija prisutnost izaziva veliku zabrinutost kod obližnje Kine i Rusije - počeli pojavljivati u Južnoj Koreji i bez znanja tamošnjeg vodstva (vidi: Novi američki THAAD raketni sustavi niču na prostoru Južne Koreje bez znanja vlasti, predsjednik Moon "duboko šokiran").
Iz toga se može vidjeti kakav je zapravo stvaran odnos između SAD-a i Južne Koreje - definitivno nije riječ o odnosu koji je baziran na uzajamnom odlučivanju. Južnu Koreju se pritišće da vodi neprijateljsku politiku prema Sjevernoj dok je se u isto vrijeme tretira kao veliku vojnu bazu (oko 30,000 američkih vojnika i dalje je stacionirano na prostoru Južne Koreje iako je Korejski rat završio prije više od pola stoljeća).
Južna Koreja dugo je prihvaćala taj nepravedan odnos jer je imala konkretnu dobit od toga - američku zaštitu. U protivnom bi se nalazila u opasnost da je proguta, prvotno Sjeverna Koreja, a sekundarno, što je još i važnije, komunistička Kina. No, Kina je danas komunistička samo na papiru i Južna Koreja stoga više ne osjeća prijetnju iz tog pravca - štoviše, dvije zemlje, može se reći, danas imaju čak i bolje odnose nego Kina i Sjeverna Koreja (koja Kini sve više postaje smetalo i opterećenje).
Rješenje za mir i stabilnost u ovom dijelu Azije? Izbaciti SAD i posvetiti se kolektivno onome što im ide poprilično dobro - ekonomiji i proizvodnji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
