Švedski ministar obrane Peter Hultqvist u prosincu je najavio kako Kraljevina Švedska korak po korak razvija svoju vojnu sposobnost, čime se prilagođava novim stvarnostima u regiji. Pitanje je samo u kojoj regiji. Očito se ne radi o Skandinaviji, jer ovdje su Norveška i Danska, dvije zemlje u trajnom prijateljstvu sa Švedskom. No, za razliku od norveških i danskih susjeda, Švedska je ujedno i baltička zemlja, što je i povijesno i danas orijentiralo politiku Stockholma i prema Rusiji.
Švedska je diljem svijeta poznata kao nacija mira. Stotinama godina, ova sjeverna europska država nije znala za rat. Posljednji rat su Šveđani vodili 1814. godine s Norvežanima. Neki smatraju da su ove mirovne predispozicije Švedske vezane uz tradiciju neutralnosti i nepriklanjanja. No, čini se ipak da je mir u Švedskoj samo dio čiste sreće i povijesne prevrtljivosti koja je zaobišla Skandinavce. Norveška, Švedska i Danska bile su sretne što su ostale izvan nedaća Prvog svjetskog rata, ali je samo Švedska uspješno izbjegla Drugi svjetski rat. Njemačka je napala i zauzela Dansku i Norvešku, ali ne i Švedsku.
Tijekom Hladnog rata Švedska je imala veliku vojsku. Gotovo pola milijuna ljudi bilo je pod oružjem, imala je i 350 bojnih zrakoplova, što je iznimno impresivno za relativno malu zemlju. Danas u Švedskoj živi oko deset milijuna ljudi, ali je i veća površinom od Njemačke. Što je veća zemlja, dakako, to ju se više mora braniti. Osim impresivne vojske, Švedska je za vrijeme Hladnog rata imala i impresivnu civilnu obranu. Svaki muškarac, svaka žena i svako dijete, u svakom okrugu i u svakom vidu posla, imao je zadatak u slučaju rata. Zajedno s Finskom i Švicarskom, Švedska je bila jedina zemlja europskog kontinenta koja je imala tzv. totalni obrambeni sustav. Službeno je Švedska ostala neutralnom između Istoka i Zapada, odnosno između Varšavskog pakta i NATO-a. Neslužbeno je surađivala s NATO paktom i Sjedinjenim Državama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.