Venezuelanski ministar vanjskih poslova poručio je kako je sve jasno, kako SAD nastoji izvesti državni udar u Venezueli kako bi se domogao jedne jedine stvari - njene nafte. Dakako, gospodin Jorge Arreaza je inteligentan čovjek s osjećajem za političku strategiju, naročito vanjskopolitičku, to mu je na kraju krajeva i u opisu posla. Zna on da nafta nije nužno "jedini razlog", ali je to strateški izjavio znajući da će to odjeknuti u svijetu kao direktan podsjetnik na Georgea W. Busha i njegovu invaziju na Irak - nešto što gotovo sav svijet osuđuje (a mnogi smatraju da bi Busha zbog Iraka i Afganistana trebalo izvesti pred međunarodni kazneni sud za ratne zločine, zajedno s njegovim kompanjonom Tonijem Blairom).
Nafta može svakako biti razlog za američki angažman oko pokušaja puča u Venezueli, ali je tek "jedan od". Zapravo bitnija je šira priča koja se u neku ruku tiče nafte, no ne nužno njene direktne eksploatacije. Podsjetimo, Venezuela ima puno nafte, prema nekim procjenama ima i najveće zalihe na svijetu, ali to nije baš kvalitetna nafta - zahtjeva popriličnu obradu u rafinerijama i teško da je u ovom trenutku toliko atraktivna SAD-u, naročito imajući u vidu kako su se ovih godina puno više pomamili za vlastitom naftom iz škriljca koju vade na prostoru Teksasa i drugdje (opširnije o vrstama nafte: Slatko-gorki svijet: SAD je jedan od najvećih izvoznika nafte, zašto je onda toliko uvozi?).
Nadalje, cijena nafte danas nije ni približno visoka kao što je bila primjerice prije desetak godina. Hoće li američke naftne kompanije ugrabiti venezuelanske resurse nakon, odnosno ako, u Caracasu bude instaliran njima lojalan marionetski režim? Svakako, ali to će biti tek popratna nagrada za "dobar posao", postoji i znatno veći razlog zašto se Washington sada tako žestoko obrušio na Venezuelu i može se argumentirati da bi se s pokušajem smjene režima krenula čak da ona nema niti kapi nafte.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.