Mi nismo Ukrajina i ne težimo NATO-u, bilo je najupečatljivije što je rekao u petak bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko tijekom presice u Minsku koja je trajala sedam i pol sati. Lukašenko je demantirao medijske informacije da kani izvesti zemlju iz Saveza država Rusije i Bjelorusije, kao i iz Euroazijske unije, navodeći da su to 'potpune izmišljotine'. Međutim, bjeloruski predsjednik nije sakrio da je nezadovoljan mnogim aspektima suradnje s Moskvom, a to uključuje energetsku suradnju, pitanje uspostave zrakoplovne baze ruske vojske u Bjelorusiji, te nedavno uvođenje kontrole na ruskoj strani granice.
Lukašenko je izgleda želio skroz otvoreno pokazati pred svijetom da je ljut na Putina, te je na početku konferencije za javnost na koju su bili pozvani novinari i predstavnici društva u različitim oblastima rekao – Nema zatvorenih tema, izrazite svoje mišljenje, samo molim vas nemojte prelaziti na personalno, bilo da je u pitanju Putin ili Trump, Porošenko ili Merkel.
Ovaj uvod nije mu bio smetnja da sam progovori o Putinu i iznese u javnost 'obiteljske tajne' otkrivajući da mu je ruski predsjednik svojedobno savjetovao da uspostavi dobre odnose sa Zapadom, no o tome opširnije nešto kasnije. Najprije pokušajmo razumjeti, što je zapravo htio Lukašenko.
Socijalni mir mora biti od izvanredne važnosti za Lukašenka kojem je u tijeku peti predsjednički mandat (od 1994. je predsjednik), te mu zbog toga cijena po kojoj plaća ruski plin mora biti jako važna. No, prije nego je otvorio tu temu, bjeloruski predsjednik je rekao: 'Postoje snage koje žele gurnuti Bjelorusiju u konflikt i kaos. Društvu su kao nikada ranije potrebni stabilnost i socijalna sigurnost', kazao je Lukašenko na samom početku i dodao 'uspjelo nam je sačuvati mir i sigurnost'.
U tišini socijalnog mira Lukašenko bi mogao mirnije planirati šesti predsjednički mandat. Prema njegovoj procjeni to je prosječna plaća od 500 dolara, pa je rekao da će to osigurati makar mu išla 'krv iz nosa'. Da bi došao do zacrtane prosječne plaće i zadovoljavajućeg životnog standarda, Lukašenku je potrebna niža cijena plina, za koji trenutačno mora platiti Rusiji 132 dolara za tisuću kubika (kubnih metara). Ova je količina plina dovoljna za godišnje potrebe grijanja stana veličine 65 kvadratnih metara u našim klimatskim uvjetima.
Cijena plina koju je plaćao Minsk u 2015. bila je 142 dolara, a 2014. iznosila je 165. Premda izgleda da je cijena ruskog plina u postojanom padu, baš kao što to tvrde mnogi u Rusiji, recimo da postoji i druga strana medalje. Kada je 2014. cijena bila 165 dolara za tisuću kubika, za jedan dolar se plaćalo 32-33 ruske rublje. Već 2015. godine dolar je 'skočio' na 60 rubalja, gdje se uz povremene oscilacije zadržao do danas. Cijena plina je opala zbog naglog pada cijene nafte s kojom je skopčana.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
